Svetkovina Božića u požeškoj Katedrali

Svečano euharistijsko slavlje na Božić u požeškoj Katedrali prevodio je biskup Antun Škvorčević, u zajedništvu sa svećenicima iz središnjih biskupijskih ustanova i iz katedralne Župe Sv. Terezije Avilske. Pozdravljajući nazočne, biskup im je čestitao Božić. Podsjetio ih je da ovom svetkovinom slavimo Božja nježnost, toplinu i blizinu čovjeku po betlehemskom Djetetu rođenom prije više od dvije tisuće godina. Ustvrdio je da je to betlehemsko Dijete donijelo Božju ljubav na našu zemlju, i podarilo moć da budemo njegovi sinovi i kćeri, kako veli evanđelje današnje svetkovine. Pozvao je nazočne da u ovom misnom slavlju u Isusovu žrtvu u štalici i na križu, uključe sve svoje žrtve, patnje, poteškoće, bolesti i nevolje, te da se u svojim molitvama sjete onih koji su bolesni ili su u nekom drugom teškom životnom stanju. Posebni pozdrav uputio je onima koji su otišli u inozemstvo a u ovom se trenutku nalaze u domovini, naglasivši da su oni sastavni dio našeg zajedništva koje danas želi biti budno u vjeri i zahvalno Bogu za dar njegove blizine.
U homiliji biskup je kazao kako pozdravima s početka svetog slavlja želi pridružiti posebne izraze dobrodošlice brojnim roditeljima s djecom, zahvaljujući im za njihovu žrtvu i ljubav u služenju životu. Pored toga pozdravio je požeškoga pravoslavnog paroha, oca Aleksandra Bijelića i zahvalio mu za pažnju koju iskazuje katolicima svojom nazočnošću. Razlaganje Božje riječi biskup je započeo ulomkom poslanice Hebrejima koji je naviješten u drugom čitanju, a u kojem sveti pisac tvrdi da je Bog oduvijek govorio čovjeku, ali da mu je svoju konačnu riječ uputio u Sinu svome Isusu Kristu. Na temelju toga biskup je ustvrdio kako Bog u svomu govoru nije riječ, nego ponajprije osoba, događaj. Kazao je da nas evanđeoski ulomak današnje svetkovine podsjeća da postoji moćna stvarateljska Riječ, osoba Sina kojom je svemogući Bog na početku pokrenuo svjetove, i da je ta Riječ, koja se u punini vremena pojavila u liku nemoćnog djeteta rođenog u betlehemskoj štalici, postala najmoćniji Božji govor. Napomenuo je da opisujući tu Riječ Ivan evanđelist koristi izraze koji imaju duboko značenje a koje nismo u stanju dokraja proniknuti: Ona je Svjetlost, Život, Slava. Mi si, doduše, uz pomoć prirodnih znanosti možemo donekle protumačiti što je to svjetlost, ali ostaje nam nedokučivo otkud to da je malo svjetlo moćnije od velike količine crnoga mraka. U malom i nemoćnom betlehemskom Djetetu krije se moć kojom život pobjeđuje smrt, kao što malo svjetlo ima moć pobijediti mrak, ustvrdio je biskup. Slično vrijedi i za život. Svakodnevno ga ostvarujemo i jedni drugima tumačimo što je to život, a da ga ne uspijevamo do kraja shvatiti, i još manje pojmiti otkud dolazi život, zašto on postoji, kad je moglo biti da ga uopće ne bude. Jedini smisleni odgovor na ta pitanja jest Bog koji kao izvor života stoji u pozadini svega. Biskup je pozvao nazočne da se danas zaustave pred betlehemskim Djetetom, i u njemu prepoznaju Božji projekt uspješnog čovjeka, Božji znak i govor kojemu je ime ljubav, nedokučiva ali moćna stvarnost, temelj svega postojećeg.
Biskup je potom krenuo korak dalje te je progovorio o riječi koja je u suvremenim digitalnim komunikacijskim sredstvima dobila nove neslućene mogućnosti, ali i na svoj način postala obezvrijeđena. Osvrćući se na svoju ovogodišnju Božićnu poruku, objasnio je kako su nedavne demonstracije „žutih prsluka“ protiv predsjednika Macrona u Francuskoj bile pokrenute i vođene internetskim putem, i da je određeni dio anonimnih komunikatora poticao na nasilje i brutalnost, koji su nanijeli velike materijalne štete. Upozorio je kako virtualni svijet interneta depersonalizira komunikaciju, ostavlja ljude u anonimnosti i individualizmu koji pogoduju očitovanju negativnih strasti i uvredljivom govoru, lažima i podmetanju, ne omogućuje susret osoba, što je temeljni preduvjet svake istinske komunikacije.
Ustvrdio je kako je i sâm Božić izložen depersonaliziranom, virtualnom pristupu, lišen svoga izvornog sadržaja, svodi se na trgovinu i nestvarnu bajkovitost uređenja javnih prostora s mnoštvom svjetiljki. Pojasnio je da nas svetkovina Isusovog rođenja trajno podsjeća da Bog nije neko bezlično i anonimno biće iz mašte, koje iz pozadine vuče konce da bi nekome naudio, već biće koje se u betlehemskom Djetetu utjelovilo u konkretnog čovjeka u konkretnim povijesnim okolnostima, i kroz tu konkretnost uspostavilo osobnu komunikaciju ljubavi s nama ljudima, kazao jer biskup. Ljubav je najmoćnija komunikacija jer omogućuje susret dviju osoba i ostvaruje blizinu voljene osobe, ustvrdio je biskup. Naglasio je kako je digitalnu komunikaciju u Hrvatskoj potrebno prožeti blizinom i toplinom ljubavi, koja poštuje svaku osobu i ne dopušta da se anonimnost pretvori u zloću. Razvijajući misao o ljubavi kao najmoćnijoj komunikaciji, biskup je podsjetio da je ona kreativna, što se najsnažnije očituje u bračnoj ljubavi plodnoj novim potomstvom, u koje je ugrađena roditeljska ljubav i žrtva. I kao što u djeci uvijek vidimo nešto lijepo, drago, nježno i veliko, a to je ljubav njihovih roditelja koja je u njih ugrađena, i koji ih često nazivaju »Sunce moje, radosti moja, živote moj«, tako u betlehemskom Djetetu otkrivamo utisnutu veliku i bezgraničnu Božju ljubav, koja je Svjetlo i Život, kako veli apostol Ivan u proslovu svog Evanđelja. Izrazio je uvjerenje da svi sudionici božićne svete mise imaju otvorenost za Boga koji im progovara ljubavlju, i da je ona moćna pokrenuti njihova srca na plemenitost, dobrotu, nesebičnost i tako učiniti da Božić ne ostane neka blijeda virtualna stvarnost, nego pretvoren u svakodnevna djela svjetla i života.
Na svršetku misnog slavlja župnik Mladen Štivin u ime svojih suradnika i svih vjernika Župe Sv. Terezije Avilske čestitao je biskupu Božić, a djeca su mu na dar uručila cvijeće. Zahvalivši na čestitci, biskup je poželio da božićni govor ljubavi u našim obiteljima i domovini bude jači od govora nemoći, zla, sebičnosti i mržnje. Zahvalio je požeškom parohu ocu Aleksandru Bijeliću za njegovu nazočnost na slavlju te ga je zamolio da naše pozdrave prenese episkopu pakračko-slavonskom gospodinu Jovanu.

Izvor: Požeška biskupija

 

0 Comment