Objavljeno u: Sri, srp. 6th, 2016
TEMA ZASLUŽUJE DA SE NAĐE U RUBRIKAMA WEB POZEGA.EU PORTALA

Rudina, bunar i život….

….Naslov ništa posebno ne nudi. Opet Rudina i sada nekakav bunar. Stvarno tu nema ništa atraktivno… Ali, može li netko odoljeti da ne zaviri u tekst?

Prošlo je gotovo dvadeset godina od opsežnih arheoloških radova na lokalitetu samostana na Rudini pod pokroviteljstvom msgr. dr. Đure Kokše, pomoćnog biskupa zagrebačkog. Cijelo to vrijeme u samostanu se nalazio bunar. Nije bio zaštićen, ograđen i svatko je mogao u njega pasti jer se otvor nalazio u razini zemlje okružen grmljem i travom. Ali, to se, na sreću, nije dogodilo. Vjerojatno je Bog postavio svoju nevidljivu ogradu…

Kako je porastao interes za posjetu ovoga Benediktinskog samostana zbog započete restauracije tako se povećala opasnost da netko koračajući kroz grmlje zakorači u tamnu rupu bunara i izgubi život. Bilo bi kasno tragati tko je odgovoran i kriv za nečiju smrt; bilo bi kasno naknadno stavljati zaštitnu ogradu. Uvijek treba gledati unaprijed i predvidjeti opasnost…

Premda ja osobno nisam odgovoran baš za ništa na Rudini, jer sam samo amaterski posjetitelj i istraživač, ipak mi savjest i noćna mora nisu davali mira. Dobio sam odobrenje od nadležnog zavoda za pokrivanje bunara, dobio sam besplatno u ‘Coloru’ čelične mreže, a zatim sam zamolio prijatelja koji posjeduje kombi i čelične mreže su stigle na Rudinu, naravno, bez naknade!

Dočekao nas je u visokoj travi potpuno zeleni gušter dugačak dvadeset centimetara i smireno nas promatrao tj. nije smatrao potrebnim da pobjegne. Vjerojatno se čudio što su nekakvi gosti došli u ovu džunglu šipražja, grmlja i visoke trave. Nismo htjeli dirati u njegove misli i mir.

Postavili smo četiri mreže i poklopili ih sa kamenim blokovima, te očistili okolinu, grmlje… Ovdje se ne radi o ljepoti, već se radi o sigurnosti i spašavanje nečijeg, a posebno dječjeg života. Poznato je da su djeca znatiželjna i nepredvidiva, da ne slušaju upozorenja i da bi mogla nastradati. Sada je to nemoguće. Dovoljan je pogled na te mreže da nastane strah koje će odbiti pomisao na prilazak.

Možda ova tema ne zaslužuje napis u portalu? Poanta je u tome da nečiji život to zaslužuje! Ljudi stalno žele da im Bog podari sreću u životu. Nikada se ne pitaju – zašto se to ne događa? Ne pitaju se,  a što su to oni uradili i zaslužili da budu nagrađeni? Ne shvaćaju da postoji pravilo: uradi nešto plemenito, humano i ne traži korist. Ne gledaj samo svoje sebične interese. Ne misli – to nije moj problem i moja stvar. Nagrada će doći kada se najmanje nadate…

Rudina nikoga ne moli da je posjeti, ali tko samostalno odluči i dođe ne gledajući na trošak, novce i vrijeme, tada može očekivati nešto dobro tamo gdje najviše treba…