Objavljeno u: Čet, lip. 30th, 2016
MJESTO GDJE ĆE SE MOĆI DOŽIVJETI I ZAPAMTITI DUŠA GRADA

Dijecezanski muzej “hram kulture”

POŽEGA – Napokon smo dočekali. Požeški biskup je podario Požeškoj biskupiji i gradu Požegi hram kulture – Dijecezanski muzej! Treba zapamtiti datum, l8. lipanj 2016.godine. Otvorenje je posvećeno predavanju i izložbi značajnog Hrvatskog umjetnika slikara Ive Dulčića u povodu sto godina njegova rođenja. Vidjelo se da požeški biskup misli ozbiljno i da zna što je ljubičasta boja umjetnosti i kulture. Trebao nam je ovaj događaj koji najavljuje velike trenutke za kulturu u Požegi. Cjelovito otvorenje dogoditi će se u mjesecu rujnu kada će i Trg sv. Terezije Avilske biti dovršen.

Ipak se radi o presedanu u gradu Požegi! Posljedice će biti za kulturu u gradu dalekosežno pozitivne. Pedeset godina se smatralo u ovom gradu da kultura nije toliko važna i da je dovoljno kulturno se uzdizati u postojećim ustanovama. Ali, sada mogu vidjeti primjer da kultura traži ulaganja, objekte, zidove i prozore. Kultura je važna kao i lopta.  Ne može se kultura događati na livadi. Kada gosti turisti dođu slučajno u Požegu oni mogu uživati samo u ‘fasadnom turizmu’, tj. gledati zidove na kojima se nalaze spomen ploče posvećene velikim ljudima iz Požege. Ne mogu upoznati i zapamtiti dušu grada jer su sva vrata zatvorena. Sada postoji objekt gdje su vrata uvijek otvorena…

Kolokvij i izložba posvećeni su slikaru Ivi Dulčić iz Dubrovnika (1916. – 1975.) u čast  njegova rođenja i izuzetno uspješnog umjetničkog djelovanja. Nije moglo biti bolje za otvorenje hrama kulture.  Tako izuzetan umjetnik, ali nenametljiv i skroman čovjek, te zato i nije bio previše poznat, sada je dobio pravu satisfakciju i priznanje. Sada će živjeti preko svojih umjetničkih djela. Prvi put smo mogli vidjeti njegove ekspresionističke slike, ali i vitraje koji se nalaze u mnogim crkvama. Vitraji, mozaici od stakla, su posebno zahtjevna djela. Oni trajno svijetle u bojama, zrače u prostor svakog sata, dana i godine na ljude, vjernike… I, naravno, da su ljudi oduševljeni i da se dive, te da se pitaju – kako je moguće tako nešto stvoriti? Potreban je veliki talent, velika volja i mnogo muke. Nema na svijetu niti jednog velikog umjetnika, genija u bilo kojem području umjetnosti, koji s radošću i lakoćom stvara djela. Svi oni prolaze ‘pakao’ traganja i stvaranja! Slikar Ivo Dulčić je u tome uspio i zadužio sve, te je tiskana njegova monografija u nakladi Požeške biskupije koja će dospjeti u mnoge ruke i glave.

Glavna zahvala za stvaranje hrama kulture pripada požeškom biskupu msgr. dr. Antunu Škvorčeviću! To je svima jasno, ali se to ipak treba javno izreći. Nemam potrebu da se dodvoravam, ali imam potrebu da govorim istinu. Kada netko postigne uspjeh grijeh je to ne priznati. To dolazi iz osjećaja savjesti i potrebe iskrenosti i poštenja.

Najteže je ljudima reći – hvala i oprosti….    HVALA!