Objavljeno u: Uto, srp. 12th, 2016
DVA PROBLEMA KOJA SE NA NEKI NAČIN MORAJU RIJEŠITI

Biciklisti i pješaci, tko je u pravu?

POŽEGA – Velika je moda zavladala i traje u gradu da biciklisti voze pješačkom stazom i pješačkom zonom kao manijaci sve iz potrebe da se vide i dokažu. Posebno je opasno kada na Trgu sv. Trojstva na tijesnom pješačkom prostoru ispred terasa jure i to u suprotnom smjeru! I to uvijek kada tamo nema policije! Kao da imaju satelitsku snimku tko se nalazi na trgu.

Što se nalazi u glavama tih osoba? Kao da ne vide da tom stazom mlade majke guraju kolica u kojima su njihove bebe. Kao da ne žele shvatiti da mogu udariti u ta kolica, izbaciti bebu i vidjeti crvenu krv na asfaltu! I, kakva će biti sudbina te bebe, ali i njihova?! Trajno će sebi osigurati sudske procese i stresan, mučan život.

Nema tu oprosta! Mogu se sto godina pozivati na zakone i praksu da tako i drugi rade, ali sudove ne zanimaju drugi, već isključivo optuženik, on. I, nema opravdanja i izgovora. Svakome normalnome takvo ponašanje nije i neće biti jasno. Kada netko nastrada, tada će biti prekasno. Nitko ne može nadoknaditi i vratiti nečiji život!

Nedavno sam doznao za teoriju neke osobe da je u pješačkoj zoni pored suda dozvoljena vožnja biciklom, ali brzinom hoda pješaka! Da li postoji bicikli koji može voziti tako sporo? I, zašto bi tada vozač bicikla uopće vozio bicikli? Lakše mu je gurati bicikli nego voziti brzinom puža da mu se ljudi smiju.

Mogu se postaviti prometne ploče da je takva vožnja u tome prostoru zabranjena radi dodatnog upozorenja. Mogu doći i ‘duge cijevi’. Mogu se pisati i kazne. Ali, najbolje je preventivno rješenje – ‘večernja škola’ gdje će se gradivo ponavljati, a tek poslije škole drastične kazne. Mnogi prizivaju onu staru miliciju gdje je pendrek dozivao disciplinu i pamet, ali sada je došlo drugo vrijeme – demokracija.

Takva moda i praksa na Trgu sv. Trojstva odvija se svakodnevno i kada vozači, školovani i pametni ljudi, parkiraju svojeg ljubimca na parkingu. Neće oni trošiti svoje vrijeme za odmor na terasi i prelaziti preko ceste preko pješačkog prijelaza tj. ‘zebre’. To ne dolazi u obzir! Oni direktno prelaze cestu sa dvije trake, jer je to ‘normalno’, jer to svi rade. Tajna je u tome što svatko u životu želi nekoliko minuta slave. A, nema veće slave nego prelaziti cestu kako bi njegovo veličanstvo i njegovo vozilo svi sa terase vidjeli. Jer, terase su kao klupe u kazalištu gdje sjedi mnoštvo ljudi i svi gledaju samo u njega! A, što pri tome misle – nije bitno! Važno je biti viđen!

Uvijek vozači “šize” kada moraju čekati i gledati kako učenici srednjih škola prave budale od njih svojim kretenskim i bezobraznim prelaskom pješačkih prijelaza na putu prema srednjoj školi, te ne shvaćaju da im upravo oni daju primjer. Prelaziti cestu kao ovce na pašnjaku doista je poučan i lijep primjer.

A kada pješaci odrasle dobi nasrću na pješački prijelaz, ‘zebru’ pognute glave, bez prethodnog zastajanja, pogleda u lijevo i desno, tada opet vidimo kako ljudi malo cijene svoj život! To što im vozači spominju majku nije dovoljno za ovakvo težak prekršaj. Srljanje na pješački prijelaz mnogi su skupo platili, a tko je kriv?…

Možda bi bilo najbolje kružnu cestu oko parkinga na Trgu sv. Trojstva potpuno obojiti sa bijelim trakama, ‘zebrama’, tako da ljudi legalno mogu hodati kuda i kada hoće? Ali, tada bi, kada sjedimo za volanom kao vozači sa mobitelom na licu  tlak udarao u krov vozila kao udaraljke u bubanj.

Divljaštvo koje smo gledali na stadionima ne razlikuje se od ove raširene pojave. Sve se može. Sve prolazi na Balkanu. Ulaskom RH u EU očekivali smo promjene, disciplinu i kulturno ponašanje, ali ništa se nije promijenilo. Uostalom, EU vodi brigu samo o svojim trgovačkim lancima…

Jasno je da treba nadzor vršiti policija, ali ona u civilu i iz drugih gradova koji nikoga ne poznaju i na koje se ne može vršiti klasični pritisak preko utjecaja i veza. Jer, i krupne i važne osobe u gradu prelaze cestu direktno znajući da njima nitko ništa ne može! Ali, ne shvaćaju svoju odgojnu funkciju…

Mogu li se ova dva problema riješiti? Mogu. I to lako. Vlastitim primjerom uz malo podrške institucija sustava…

/Foto: Ilustracija, pozega.eu/