Hrvatska televizija uz obljetnice prikazala emisiju o Antunu Kanižliću, a objavljen je i pretisak Svete Rožalije

Znameniti Požežanin Antun Kanižlić (1699. - 1777.) bio je svećenik, propovjednik, učitelj i pisac nabožnih knjiga, rasprava i religiozne poeme Sveta Rožalija panormitanska divica nakićena i ispivana po Antunu Kanižliću Požeženinu. Školovanje započeo u isusovačkoj gimnaziji u Požegi, a nastavio u Zagrebu, nakon čega je nekoliko godina učiteljevao u Varaždinu i Zagrebu. Potom je studirao teologiju u Grazu i u Trnavi. Neko je vrijeme bio propovjednik i kateheta u Zagrebu, Požegi, Osijeku, Petrovaradinu i Varaždinu.

Njemu u čast Hrvatska televizija posvetila je svoju emisiju Bilješke o jeziku: Putuj knjigo moja - Antun Kanižlić i to u povodu 320. obljetnice rođenja u sklopu koje je objavljen reprint ovog iznimnog djela. Sveta Rožalija i teološka rasprava Kamen pravi smutnje velike objavljeni su nakon Kanižlićeve smrti.  Sveta Rožalija je zaštitnica od kuge pa se pretpostavlja da je to jedan od razloga što je nju uzeo za glavni lik svoje poeme. Drugi bi bio njezin uzoran život i odricanje od svjetovnih užitaka već u veoma mladoj dobi. Jezik mu je vrlo bogat i istančan, piše štokavskom ikavicom.

U toj zanimljivoj emisiji snimljenoj uglavnom u Požegi sudjelovali su vlč. Josip Krpeljević iz Požeške biskupije, Miroslav Paulić, prof. hrvatskog jezika Katoličke gimnazije u Požegi, Valentina Mirković, učiteljica razredne nastave u Osnovnoj školi Antuna Kanižlića i drugi. Snimljena je u suradnji sa Požeškom biskupijom, Gradskim muzejom Požega i školom.

Pretisak djela Sveta Roxalia panormitanska divica nakichena i izpivana po Antunu Kanislichu Poxexaninu pripremile su Marijana Ćorluka i Lahorka Plejić Poje, a Ogranak Matice hrvatske u Požegi obilježio je na taj način 2018. godine 240. obljetnicu Kanižlićeve smrti sa svrhom podizanja svijesti o njegovoj važnosti i osvješćivanja doprinosa koji je dao Požegi, Slavoniji i Hrvatskoj na duhovnom, prosvjetiteljskom i književnom području. Književni povjesničari slažu se da je ovaj spjev o svetici koja je živjela u 12. stoljeća u Palermu kao plemkinja te napustila rodni dom da bi se povukla u samostan, a potom u spilju nedaleko od Palerma, ponajljepše djelo dopreporodne slavonske književnosti.

Rožalija ima jake dodirne točke s meditativno-ispovjednim dubrovačkim religioznim poemama, a započinje obraćanjem pismu, u kojem govori o svom obraćenju i isposničkom životu. U drugome dijelu progovara o svojim vizijama te alegorijskim borbama duše s porocima. Spjev počiva na obratu: ovozemaljska raskoš i ljubav te njihova prvobitna privlačnost pokazuju se lažnima i ispraznima, a prave su vrijednosti pustinjaštvo i samoća.