Životopis, grb i geslo imenovanog požeškog biskupa msgr. Ive Martinovića

Msgr. Ivo Martinović rođen je 28. lipnja 1965. godine u Županji, od oca Martina i majke Marije r. Petrović, kao peto dijete u obitelji. Kršten je u Župi Mučeništva sv. Ivana Krstitelja u Županji 4. srpnja 1965., a sakramente prve pričesti i potvrde primio je u Župi Uznesenja BDM u Tolisi, u Bosni i Hercegovini, gdje je odrastao. Niže razrede osnovne škole pohađao je u Matićima, a više razrede u Oštroj Luci.
Nakon završene osnovne škole, u ljeto 1980. godine ulazi u sjemenište franjevaca trećoredaca glagoljaša i nastavlja srednjoškolsko klasično gimnazijsko obrazovanje u tadašnjoj Interdijecezanskoj srednjoj školi za spremanje svećenika u Zagrebu. Vojni rok je služio u Beogradu (Srbija) od 3. kolovoza 1984. do 16. kolovoza 1985. Iste godine upisuje filozofsko-teološki studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Poslije prve godine studija, 2. kolovoza 1986. godine započinje novicijat u samostanu sv. Mihovila u Zadru, a prve zavjete polaže u samostanu sv. Ivana Krstitelja u Zadru 2. kolovoza 1987. godine.
Studij filozofije i teologije potom nastavlja na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu gdje je diplomirao u veljači 1993. godine. Na svetkovinu sv. Franje Asiškoga, 4. listopada 1990. u samostanskoj kapeli u Odri položio je svečane redovničke zavjete. Za đakona ga je u zagrebačkoj Katedrali zaredio 13. listopada 1991. godine zagrebački nadbiskup i metropolit kardinal Franjo Kuharić, a za prezbitera 28. lipnja 1992. godine u crkvi sv. Franje Ksaverskoga u Zagrebu šibenski biskup msgr. Srećko Badurina.
Pastoralno djelovanje započinje u Župi sv. Josipa Radnika u Belišću, najprije kao đakon, a zatim nastavlja sa službom župnoga vikara uz koju vrši službu vjeroučitelja u tamošnjoj Osnovnoj školi Ivana Kukuljevića. Iz Belišća u srpnju 1993. odlazi na službu župnog vikara u Župu Svete Obitelji u Split gdje također vrši i vjeroučiteljsku službu u splitskoj Osnovnoj školi „Bol“. Od 2001. do 2005. godine samostanski je poglavar i župnik u Župi sv. Ivana Krstitelja u Zadru, a potom od 2005. do 2009. godine u istoj je službi u Župi sv. Franje Ksaverskog u Zagrebu odakle odlazi na studij u Rim gdje je na Papinskom lateranskom sveučilištu 2011. godine stekao licencijat iz pastoralne teologije.
Po povratku iz Rima od 2011. do 2013. vrši službu župnog vikara u Župi sv. Ivana Krstitelja u Zadru, a potom je od 2013. do 2017. godine u službi samostanskog poglavara i odgojitelja u Malom sjemeništu u Samostanu sv. Josipa u Splitu, župnika Župe Svete Obitelji u Splitu te mjesnog i područnog asistenta Franjevačkog svjetovnog reda (OFS). Za vrijeme spomenute službe u Splitu član je i Prezbiterskog vijeća Splitsko-makarske nadbiskupije.
U razdoblju od 2005. do 2009. te od 2011. do 2013. član je Provincijske uprave, a od 2017. godine provincijal je franjevaca trećoredaca glagoljaša. Na spomenutoj službi 11. ožujka 2024. godine zateklo ga je imenovanje požeškim biskupom.

Grb i geslo imenovanog požeškog biskupa msgr. Ive Martinovića

Grb požeškog biskupa msgr. Ive Martinovića ima štit podijeljen u dva polja: zlatno i zeleno. U gornjem, zlatnom polju, u središtu se nalazi prikaz Isusove trnove krune, a u donjem, zelenom polju, u središtu se nalazi srebrno slovo M, okruženo trima zlatnima šestokrakim zvijezdama, ispod kojeg se nalazi srebrna valovita linija.
U periferiji grba nalaze se uobičajene sastavnice koje upućuju da je nositelj grba dijecezanski biskup: zeleni šešir s kićankama i križ u pozadini štita.
S obzirom na to da je sjedište biskupije u gradu Požegi, koji se nalazi na području poznatom pod imenom Vallis aurea (Zlatna dolina), štit je podijeljen na dva polja: zlatno i zeleno.
Osim što podsjeća na Zlatnu dolinu, zlatna boja je i boja Božje trojstvene ljubavi i zajedništva, a ta božanska ljubav jasno se očitovala u muci, smrti i uskrsnuću Isusa Krista (trnova kruna). Zlatna boja je i kraljevska boja te u kombinaciji s prikazom Kristove trnove krune upućuje i na Krista kao kralja svega stvorenoga. U ovom kontekstu vrijedi spomenuti činjenicu kako se u ovom polju prikazuje i pripadnost redovničkoj obitelji pa su zlatna boja i prikaz Kristove trnove krune preuzeti iz povijesnoga grba Trećega samostanskoga reda sv. Franje.
Zelena boja simbol je dolina, plodonosnih polja i bogatih šuma diljem Požeške biskupije. Ona, također, upućuje i na Posavinu (biskupovo porijeklo), ali isto tako zelena boja je i boja novoga života, suosjećajnosti i radosti (gaudium).
Zeleno polje podijeljeno je na dva dijela srebrnom valovitom crtom koja je simbol voda koje protječu Požeškom biskupijom, a posebno dviju velikih rijeka koje ju i omeđuju: Save i Drave.
Srebrna boja je boja božanske mudrosti, čistoće, čvrstoće i mira (pax).
U središtu štita nalazi se srebrno slovo M okruženo trima zlatnima šestokrakim zvijezdama. Slovo M monogram je koji upućuje na Blaženu Djevicu Mariju, a isti taj monogram i s istom simbolikom nalazi se na grbu dosadašnjeg i prvog požeškog biskupa msgr. Antuna Škvorčevića (simbol apostolskog nasljedstva) te na grbu kardinala Franje Kuharića (u čije vrijeme je osnovana Požeška biskupija i na čiju obljetnicu smrti je imenovan novi požeški biskup). Ovaj je monogram ujedno i simbol obiteljskoga porijekla biskupa, s obzirom da njime počinje njegovo prezime (Martinović), ali i ime sela iz kojega dolazi (Matići).
Tri su zlatne šestokrake zvijezde simbol Presvetoga Trojstva. Simbol donje zvijezde može se još tumačiti i u svjetlu događaja Kristova utjelovljenja: „(…) koji je sišao s nebesa i utjelovio se po Duhu Svetom, rođen od Marije Djevice.“
U pozadini štita nalazi se zlatni križ izveden po obliku križa koji je prikazan na oltaru u požeškoj Katedrali sv. Terezije Avilske i urešen s pet crvenih medaljona koji upućuju na pet Kristovih rana. Oni su, također, još jedna poveznica s franjevačkom redovničkom obitelji koja upravo 2024. godine obilježava osamstotu obljetnicu stigmatizacije sv. Franje Asiškoga.
Ispod štita nalazi se ispisano biskupovo geslo na latinskom jeziku: „Gaudium et pax“ („Radost i mir“), na traci koja slijedi oblik trake iz grba pape Franje, čime se ističe biskupova i biskupijska povezanost s Petrovim nasljednikom.