21.10.2025. u 12:22
TEKST: Jelenko Topić
FOTO: Arhiva, pozega.eu
Prijavite se da možete ocijeniti članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.
21.10.2025. u 12:22
TEKST: Jelenko Topić
FOTO: Arhiva, pozega.eu
Prema najnovijim privremenim podacima koje je objavio Državni zavod za statistiku, proizvodnja kukuruza za zrno u Hrvatskoj zabilježila je porast u 2024. godini. Ukupno je proizvedeno nešto više od dva milijuna tona, što predstavlja povećanje od 102 tisuće tona u odnosu na 2023. godinu. Ključan faktor rasta bio je veći prosječni prinos, koji je ove godine iznosio 7,7 tona po hektaru, u odnosu na 7,4 tone u prethodnoj godini.
Stabilne površine, ali manje proizvođača
Iako se broj proizvođača smanjuje, ukupne površine pod kukuruzom ostaju stabilne. U 2024. godini ovu najzastupljeniju ratarsku kulturu uzgajalo je 62.323 proizvođača u sustavu potpora, na više od 283 tisuće hektara, od čega je 2,7 tisuća hektara bilo pod ekološkom proizvodnjom. Usporedba s 2020. godinom pokazuje pad broja proizvođača za 5.600, dok su obrađene površine ostale gotovo nepromijenjene.
Veliki proizvođači i dalje dominiraju
Kao i prethodnih godina, najveći dio domaće proizvodnje dolazi od nekolicine velikih proizvođača. Deset najvećih proizvođača zauzelo je ukupno 20,3 tisuće hektara, što čini 7 posto ukupne proizvodnje kukuruza u zemlji.
Na vrhu liste i dalje je Belje plus iz Darde, koje je pod kukuruzom imalo 7,1 tisuća hektara, čime značajno prednjači pred konkurencijom. Slijedi Vupik plus iz Vukovara s 2,6 tisuća hektara, dok je treće mjesto pripalo Novom agraru iz Osijeka, koji je kukuruz zasijao na 2,2 tisuće hektara. Četvrti najveći proizvođač bio je Kutjevo d.d., s 1.793 hektara.
Trendovi i izazovi
Unatoč padu broja malih proizvođača, sektor proizvodnje kukuruza pokazuje stabilnost, a čak i blagi rast, zahvaljujući tehnološkom napretku i većim prinosima po hektaru. No, trend konsolidacije proizvodnje u rukama velikih sustava ostaje izražen, što dugoročno može imati značajan utjecaj na strukturu domaće poljoprivrede.
Kombinacija klimatskih uvjeta, poticajne politike i ulaganja u agrotehniku očito doprinosi učinkovitijoj proizvodnji, no buduća stabilnost i raznolikost sektora ovisit će i o održivosti manjih proizvođača, osobito u kontekstu sve izraženijih klimatskih i tržišnih izazova.
Prijavite se da možete ocijeniti ovaj članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.
Prijavite se da možete komentirati ovaj članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.