Zašto plaćamo prijepis vozila?

Definiran je kao Porez na promet motornih vozila, kolokvijalno ga zovemo prijepis, a obračunava se po stopi od pet posto vrijednosti vozila. Hrvati su, pored Španjolaca i Grka, jedini u EU koji ga imaju

Španjolska, Grčka i – Hrvatska! Ne, ne radi se o potencijalnoj ‘grupi smrti’ u nekom od sportskih natjecanja ili prvenstava, već o jedine tri države unutar EU-a čiji građani prilikom kupovine rabljenih vozila – ne bi li upisali vlasništvo nad njima – moraju plaćati porez. ‘Posebni porez na promet upotrebljavanih osobnih automobila, ostalih motornih vozila, plovila i zrakoplova’ u daljnjem ćemo tekstu kolokvijalno nazivati ‘prijepis’. Radi se o dobro znanom porezu čija je stopa pet posto od porezne osnovice, odnosno u konkretnom slučaju vrijednosti rabljenog auta, a koja se plaća pri zaključivanju kupoprodajnog ugovora ili najkasnije u roku od 15 dana od stjecanja vlasništva.
Zašto smo se u moru automobilskih nameta, poput primjerice kontroverzne trošarine ili godišnjeg poreza na cestovna motorna vozila, okomili baš na prijepis? Naime, isti potječe iz nekih potpuno drugačijih vremena, a otpočetka uvođenja, u vrijeme socijalizma, nadživio je Tita, raspad Jugoslavije, osamostaljenje Hrvatske pa čak i ulazak Hrvatske u EU. Nema sumnje, prijepis bi u Hrvatskoj zasigurno preživio i nuklearni rat. Za to je u prvom redu zaslužna ogromna pasivnost građana spram njega, ali i poprilično jak automobilski lobi u Hrvatskoj, koji taj namet štiti od vrlo popularnih ‘godišnjaka i dvogodišnjaka’. Plaćanjem prijepisa na tako mlad auto kojem je kataloška vrijednost vrtoglava, gotovo ste uvijek dolazili do računice da je bolje dodati još malo novca te kupiti novi.
izvor: automotorisport.hr
0 Comment

Send a Comment