“Zalud bilo”: Požeški Ličanin Branimir Mikić napisao pjesmu u povodu stoljeća okončanja Prvog svjetskog rata

POŽEGA/SVETI ROK – Požežanin Branimir Mikić, diplomirani inžinjer šumarstva, koji se prije dvadesetak godina otisnuo na rad u Liku, gdje je sada upravitelj Šumarije Sveti Rok, već je široj javnosti postao poznat po svojim pjesmama od kojih su neke i uglazbljene i izvedebne na domaćin festivalima tamburaške glazbe. On je objavio i vlastitu zbirku stihova koja je promovirana u njegovoj rodnoj Požegi.

Proteklih dana napisao je pjesmu u povodu 11.studenog 2018. godine kada se navršava i obilježava 100 godina od završetka Prvog svjetskog rata.

-Napisah jednu pacifičku pjesmu o svome pradjedu Josipu Mikiću iz Srednjeg Lipovca, koji je bio sudionik toga rata na bojištu  u Galiciji s bijelim konjem Sokolom – kazao nam je Branimir Mikić poslavši nam stihove o tim znamenitim povijesnim događanjima. 

 

ZALUD BILO

Pričao mi tata o voljenom dadi

kad je bio mlad u austro-armadi,

Galiciju prošao, rovove i bitke

daleko od doma, daleko od zipke.

 

Cilo vrime odan, prijatelj je bio

dobri kum Tuna iz Lipovca sela,

čuvao mu leđa, s njim jeo i pio

sićali se šora, tambura i prela.

 

Sada dado stari gleda sa nebesa

kako loza mlada po ravnici puže,

zalud bilo krvi, zalud bilo „mesa“

znao je da život ipak traje duže.

 

Dužio Sokola, konja jaka bila

vuk’o teške tope, iz gliba i blata,

bio im je tada, jedna dobra vila

poveo ga kući – završetkom rata.

 

Opet stari Joza sa Sokolom radi

ore zvizde sjajne i oblake cile,

ispod zlatnog srpa od sićanja gradi

sudbine, živote i mostove bile.