Zadnjim akcijama 3.siječnja 1992. godine završena vojna operacija „PAPUK 91“

POŽEGA – Brojni hrvatski branitelji, tada pripadnici 123. brigade, ovih dana 1992. godine nisu imali priliku slaviti Novu godinu. U sklopu vojne operacije “PAPUK 91” provodila se napadna akcija “ORADA”, od 1. do 3.siječnja, kada su nakon oslobađanja Bučja vojne snage 123. brigade krenule u oslobađanje područja sela prema Pakracu. Hrvatske vojne snage ušle su u šire područje Španovice odakle se okupatorska paravojska povukla, koja je razbijena u manje grupe i nije imala više toliku snagu napadnog djelovanja. Iako je već stupilo na snagu tvz. „Sarajevsko primirje“  izveden je zadnji napad 3.siječnja 1992. godine, kako bi se to područje očistilo od neprijateljskih snaga, koji je izvela 1. bojna 123. brigade osnažena diverzantskim i protudiverzantskim vodom uz potporu topništva.

Tih dana, 2.siječnja 1992. godine život gubi Marko Marić, a dan kasnije, 3.siječnja 1992. godine još tri pripadnika 123. brigade, Nikola Blagojević, Stipo Kovačević i Ivica Šimunović. U tim akcijama ranjeno je i trinaest pripadnika 123. brigade.

Poznavatelji tadašnjih vojnih prilika sa velikom sigurnošću tvrde da tada nije nastupilo “Sarajevsko primirje” snage slavonskih brigada HV-a u nastavku tih siječanjskih akcija 1992. godine oslobodile bi cijelu zapadnu Slavoniju što bi u konačnici značilo da operacija „Bljesak“ 1995. godine ne bi niti trebala. Podsjetimo, “Sarajevsko primirje” potpisali su u Sarajevu 2. siječnja 1992. godine s hrvatske strane ministar obrane Gojko Šušak, a u ime JNA general Andrija Rašeta, u nazočnosti posebnog izaslanika glavnog tajnika UN-a Cyrusa Vancea. Potpisani sporazum je stupio na snagu 3. siječnja, u 18 sati. kojim su se obje zaraćene strane obvezale da će ostati na dosegnutim položajima.

Svakako treba istaći da su pripadnici HV-a poštivali zapovijedi u vojnoj hijerarhiji zapovijedanja o primirju te su zaposjednute linije obrane držane do dolaska snaga UN u proljeće 1992. godine kada dolazi do linije razgraničenja.

Zadnjim vojnim akcijama 3.siječnja 1992. godine završena je vojna operacija „ PAPUK 91“  u sklopu koje je uz operaciju „OTKOS“  i „ORKAN“  na Zapadno-Slavonskom bojištu oslobođen prostor od 2.275 kvadratnih kilometara što je najveće oslobođeno područje po površini do Operacije OLUJA što je vidljivo i u zemljovidu.

Prema riječima našeg sugovornika tadašnji uspjesi Hrvatske vojske, osim oslobođene površine od neprijatelja u Zapadnoj Slavoniji postignut je veliki moralni učinak na druge pripadnike HV-a u cijeloj domovini jer je to bio veliki uspjeh i velika pobjeda nakon tragedije Vukovara.

Možda je to nepoznanica da još do dana današnjeg sudionici tih slavnih operacija nisu odlikovani, što smatra naš sugovornik da je nedopustivo. Za nadati se da će se i to u u što skorije vrijeme dogoditi jer su to ipak velike zasluge u tim teškim ali ponosnim vremenima. Ove će, 2016. godine biti 25-ta obljetnica tih događaja i četvrt stoljeća iza nas pa je za očekivati da će se netko pobrinuti za dostojanstvo svih onih koji su dali svoj neprocjenjivi  doprinos.

Slobodno se može sa velikom sigurnošću reći da su akcije Bljesak i Oluja isprobane četiri godine prije kada se moglo naslutiti da su pripadnici HV-a sposobni osloboditi svaki metar okupirane zemlje od agresora.

Svim tim akcijama ugašen je i stopljen san o tvz. „Srpskoj autonomnoj oblasti Zapadna –Slavonija“ krajem 1991. i početkom 1992. godine, a time i plan „Velike Srbije”.