Upornošću i predanim radom iz male Pleternice do vrha Hrvatske!

Autor: DK

Nije rijetkost da dijete iz manje sredine ili kako kolokvijalno kažemo – sa sela uspije u sportu, dapače, kroz igru na otvorenom u startu klinci iz ruralnih područja imaju prednost u odnosu na gradsku djecu, no s druge strane kada je riječ o školovanju prednost je na strani odraslih u velikim gradovima u kojima se pruža puno više prilika za edukaciju, obrazovanje i napredak. Time ova priča o uspjehu Dinamovog dugogodišnjeg fizioterapeuta Marinka Grgića u svijetu znanosti i sporta, jer fizioterapija je upravo to – znanost koja se dobrim dijelom primjenjuje u sportu, ali ne samo u sportu, itekako dobiva na težini.

Marinko je rođen u Požegi, odrastao je u Pleternici, nakon čega upisuje srednju medicinsku školu u Pakracu. Nakon završetka srednje škole upisuje studij fizioterapije u Vukovaru koji završava među prvima u generaciji i upisuje diplomski studij fizioterapije u Zagrebu, smjer koštano – mišićni sustav.

Nakon završetka diplomskog studija u Zagrebu upisujem Magisterij u Rijeci. Kada sam magistrirao otprilike u isto vrijeme sam završio i međunarodnu specijalizaciju manualne terapije koju sam išao paralelno sa „Hrvatskim studiranjem“ tj. studiranjem u Hrvatskoj. Sada mi ostaje završiti doktorat u Zagrebu – rekao nam je Marinko.

Ovog Pleterničanina – nogometaša i sportaša često smo susretali na nogometnim terenima ili uz njih, pa je i razgovor protekao u prijateljskom tonu, uz mnoge sportske i životne teme, no za naše čitatelje Marinka ćemo predstaviti kroz poslovni dio njegova života koji je trenutno podijeljen na dva dijela.

Danas sam već 9. Godinu u GNK Dinamo Zagreb, vlasnik sam Grgić Med. Centra i predavač sam na Fakultetu, a svojevremeno sam bio i dio tima U-19 nogometne reprezentacije, no to nažalost više ne stignem.

Riječ je o poslu koji iz dana u dan evoluira, zar ne?

Točno tako, ne postoji edukacija koja je vezana za Fizioterapiju i Manualnu terapiju koju nisam završio. Smatram da je znanje, ali i znanost u kombinaciji sa praksom jedino mjerilo kvalitete.

Bez obzira na navijačku obojenost, u našem sportu Dinamo je po svemu korak ispred svih, kako je raditi u takvom pogonu i na toj razini?

Rad u GNK Dinamo Zagreb definitivno je izazovan, ali i poseban dio moga kako privatnog tako i poslovnog života. Liječio sam i liječim najbolje Hrvatske nogometaše, obišao sam gotovo cijeli svijet uz nogomet. Surađivao sam i surađujem s najboljim stručnjacima iz područja Sportske medicine, što je uvelike utjecalo na moju današnju razinu znanja, ali i želju da i dalje učim. Važno je svaki dan nešto novo naučiti, kako bih mogao svojim pacijentima pružiti još bolju razinu usluge. GNK Dinamo Zagreb nije najbolji Hrvatskim klub samo po rezultatima, nego i po mnogim drugim segmentima funkcioniranja. Pa tako recimo sa sigurnošću mogu reći da je liječnička služba GNK Dinamo Zagreb jedna od najboljih u Europi, a to nam svako malo potvrđuju i naši bivši igrači koji su danas u nekim drugim Europskim klubovima. Ovim putem pozdravljam kompletnu liječničku službu GNK Dinamo Zagreb, vjerujte mi, to su čudesni i prekrasni ljudi.

Zajedno smo često provodili vrijeme na nogometnim terenima, uglavnom na onim ljetnim malonogometnima turnirima, koliko ti se promijenio pogled na nogomet od kada si puno ozbiljnije, profesionalnije uronjen u njega?

Jako je važno shvatiti da nogomet nije samo ono što vidimo na televiziji nedjeljom navečer, zavaljeni u udobnu fotelju. Ne, nogomet je jako puno truda, odricanja, rada, ambicije, sreće, ali i tuge, uspjeha, ali i neuspjeha. Jako puno nepravde, ali i pravde. U svakom slučaju, nikad nije dosadno. 

Dugi period si u Dinamu, što ti se u svim tim godinama posebno urezalo u sjećanje, nekakva pobjeda, priča, susret?

U 9 godina rada u GNK Dinamo Zagreb puno je poraza i pobjeda, bezbroj je anegdota, ali kako vrijeme prolazi, pamtim samo sretne trenutke, a meni najdraža pobjeda je bila nedavno pred nekoliko tisuća naših navijača pobijedili smo FC Bayern Munchen nakon infarktne utakmice u sred Munchena, u sklopu UEFA Champions League Youth, zaista lijep osjećaj. Sada nam slijedi nastavak toga natjecanja i moćna Benfica. Također, ono što se posebno treba naglasiti u nogometu su prijateljstva koja se godinama stječu, pa tako danas imam mnoštvo nogometaša, koji su  vrhunski nogometaši u vrhunskim Europskim klubovima, ali se i dalje vrlo rado jave kako bi me pitali kako sam ili da mi pošalju razne šale u obliku fotografije ili videa.

Uz posao u Dinamu, rad na fakultetu krenuo si i u poduzetničke vode, kako se za sada tu snalaziš?

Kada govorimo o „poduzetničkim vodama“, otvorio sam Grgić Med. Centar koji je specijaliziran za manualnu terapiju i rehabilitaciju. Cilj je najnovijim tehnologijama, ali i najvišom razinom znanja pružiti izvrsnost našim pacijentima. Stalnim edukacijama i usavršavanjima našeg osoblja podižemo razinu kvalitete. Naši pacijenti dolaze sa raznim dijagnozama kao što su: križobolja, uklještenje živca, razni sindromi prenaprezanja, bolovi u gležnju, koljenima, traumatske povrede, sportske povrede, itd…

Spomenuli smo rad na fakultetu, radiš u Vukovaru kao predavač kao vrlo mlad čovjek, još jedan dokaz da se radom, upornošću i ulaganjem u sebe zaista može uspjeti ne samo na jednom polju.

Intenzivno se bavim znanošću. Predavač sam na Veleučilištu Lavoslav Ružička u Vukovaru, koje je apsolutni nositelj izvrsnosti kada govorimo o Fizioterapiji u republici Hrvatskoj. Kao osoba koja je bio student u Vukovaru, Zagrebu i Rijeci, odgovorno to tvrdim. Uvelike zasluge idu ambicioznom dekanu Željku Sudariću koji svakim danom na sve moguće i nemoguće način gura Veleučilište prema naprijed i za to mu na osobnoj, ali i profesionalnoj razini od srca čestitam. Osim dekana, tu su i izvrsni predavači koji su prvenstveno prekrasni ljudi, a zatim i vrhunski stručnjaci, a među njima je i Dražen Pejić nekadašnji prvoligaški nogometni sudac. Ovim putem svima njima se zahvaljujem kao nekadašnji student, a danas kao kolega predavač.

Naravno da ništa ne može bez priče o koroni, no ovoga puta ćemo se na nju osvrnuti iz tvog kuta, svjedoci smo da se na vrhunskoj sportskoj razini prilično često događaju ozljede, kako ih je moguće prevenirati nakon ovakve neplanirane i duge pauze?

COVID-19 uvelike je promijenio način naših života. Ista je situacija i u sportu gdje je puno veća pojavnost beskontaktnih ozljeda kao što su rupture mišića, distorzije gležnjeva, rupture ligamenata, tendinopatije, itd…  Sve navedeno je i očekivano, pa je tako recimo na prvoj utakmici nakon pauze uzrokovane COVID-19 virusom, Borussia Dortmund imala 6 ozlijeđenih nogometaša. Načini preveniranja sportskih ozljeda su mnogi, međutim nemoguće je u potpunosti otkloniti nastanak sportskih ozljeda. Tijekom „korona pauze“ napravio sam najveće istraživanje u povijesti Republike Hrvatske vezano za učestalost sportskih ozljeda u loptačkim sportovima, rezultati su šokantni, a rad će biti uskoro i objavljen.

Drago nam je što smo i mi pomogli pozivom sportašima da sudjeluju, bio je to prvi korak u našoj suradnji, nikako ne i posljednji, o tomu nešto više na kraju ovog teksta. Vratimo se pitanjima, kroz 9 godina u Dinamu sigurno si se susreo sa za tebe kao znanstvenika zanimljivim ozljedama, ako je to primjeren termin za neku ozljedu.

Što se tiče najzanimljivije ozljede, tj. situacije u kojoj sam se profesionalno našao, naveo bih dvije. Prva je vezana za golmana Dinka Horkaša koji je dan prije utakmice juniorske lige prvaka protiv FC Liverpoola imao uklještenje živca do te mjere da nije mogao normalno udahnuti, nije mogao podići ruke u zrak, nije mogao napraviti gotovo niti jedan pokret trupa. Tretirao sam ga preko dva sata, bilo je to jako izazovno, međutim sutra dan je branio utakmicu, na kojoj je obranio 3 jedanaesterca i odveo nas u slijedeći krug natjecanja. Drugi slučaj je vezan za utakmicu Premier League Internacional Cup-a gdje smo igrali protiv FC Wolfsburg kada je naš kapetan Požežanin Filip Uremović imao razbijenu glavu i morali smo ga „pokrpati“ , a on je herojski i kapetanski odigrao utakmicu do kraja, a istu smo pobijedili.

Spomenuo sam ranije da si se bavio sportom, primarno nogometom kroz NK BSK iz Buka i kasnije kroz MNK Zeleno zlato gdje si na neki način bio i voditelj te ekipe. Žališ li danas što se nisi držao terena i igranja nego si se odlučio na ovaj korak i bavljenje fizioterapijom?

Što se mojih sportskih „uspjeha“ tiče jako mi je drago da sam otišao u medicinu jer tek sada shvaćam koliko sam bio podkapacitiran za nešto ozbiljnije. Ja ću uvijek vrlo rado doći u Pleternicu na malonogometni turnir i s tobom i Perom Čuljkom popiti ono što se tu ne smije navoditi, a usput ćemo udijeliti par savjeta ovima koji mogu potrčati više od 50 metara bez rizika od infarkta.

Postoji li jedna osoba koju bi izdvojio na svom profesionalnom putu, netko tko te usmjerio, ostavio poseban dojam na tebe?

Jako je teško izdvojiti jednu osobu koja je ostavila vrhunski dojam na mene, jer ih je previše. GNK Dinamo je najbolji klub u regiji zbog vrhunskih ljudi koji u njemu rade, od teta čistačica, pa sve do predsjednice uprave. Sve su to vrhunski ljudi i stručnjaci, svatko u svome sektoru djelovanja. Treneri, liječnici, kolege fizioterapeuti, ekonomi, tajnici i povrh svega igraći, ipak su posebna priča. To su oni koji dijele svlačionicu, a svlačionica je svetinja, iz nje ništa ne izlazi. Kako se kaže „ što se dogodi u svlačionici, ostaje u svlačionici“. Bilo je tu vrhunskih trenera, kao što su Ćuk, Sopić, Jovičević i danas Sedloski, bezbroj prekrasno odgojenih nogometaša kojih je doista previše, ali moram izdvojiti Filipa Uremovića koji me nije ocrnio u obitelji kada sam prohodao s mojom životnom inspiracijom i budućom suprugom Reom ( on joj je bratić ). P. S. Fićo dužan si mi večeru i dalje!

Iako još zaista mlad, već si pun iskustva, kako životnog tako i profesionalnog pa nije na odmet potražiti neki savjet za one koji se planiraju u budućnosti odlučiti ili su se već odlučili za fizioterapiju.

Savjet za sve buduće fizioterapeute? Uh, teško pitanje. Ali ajmo ovako. Fizioterapija je ozbiljna znanost, ako želite biti vrhunski fizioterapeut morate biti spremni na odricanja koja su izuzetno velika. Budite spremni na sve izazove i najvažnije, morate biti kreativni. Fizioterapija nije masaža, štoviše, to nećete raditi nikada, to rade osobe koje su završile tečaj za masera koji traje 2 tjedna, fizioterapija je ozbiljna znanost pomiješana s vještinama. Međutim, vjerujte mi, nema ljepšega od toga kada čovjeka oslobodite boli.

Nije ovo kraj sa savjetima od Marinka na stranicama Sportala, s ponosom najavljujemo da će od sada na našim stranicama redovito ići kolumna o fizioterapiji, saniranju i prevenciji ozljeda i mnogim drugim zanimljivim temama. Mi ćemo se potruditi objavljivati je u top terminu, kada nam je najveća čitanost, a to je vikendom. Osim što nam je zadatak na vrijeme donositi vijesti, isto tako želimo i educirati sve koji su željni znanja, a Marinko, ili Grga kako ga od milja zovemo, je pravo vrelo znanja kada je o fizioterapiji riječ!

Prekrasna je ovo priča o uspjehu i put mladima kako se može uspjeti u bilo kojoj sportskoj grani, bilo kojem životnom usmjerenju. Uz puno truda, rada, upornog probijanja kroz prepreke koje nam život stavlja – sve je moguće. Dokaz je ovo da je sve u vašim rukama i da ne trebate ni pomoć ni vezu ni poguranac ukoliko ste dovoljno pametni, kvalitetni i ustrajni u onom što volite i želite biti. Ne samo Marinko već i spomenuti Filip Uremović dokaz su toga – ne odustajte, sanjajte i živite svoj san!

Tekst: Mijo Jozić / sportalo.hr

Foto privatna arhiva Marinko Grgić

Komentiraj:



Spašavanje podatakaWWW.DATARECOVERY.HR SERVIS RAČUNALA "INFOLAB E.I."D.O.O.

Ostali članci:

Translate »