POŽEGA – Učenici trećeg razreda Katoličke osnovne škole Požega bili su gosti požeško-slavonskog župana Alojza Tomaševića koji ih je sa njihovim učiteljicama primio u Županijskoj vijećnici. Mnogi od njih koji su po prvi puta bili u zgradi županije nisu skrivali oduševljenje izgledom vijećnice u kojoj je svatko od njih sjedio na onim mjestima sa kojih se donose važne odluke za rad, funkcioniranje i sve ono bitno što se tiče gospodarskog i obrazovnog razvoja u Požeško-slavonskoj županiji.
U samim uvodim, pozdravnim i biranim riječima župan Tomašević je iskazao svima njima dobrodošlicu na čelu sa njihovim učiteljicama Barbarom Šipurom i Ivanom Čuljak. Ukratko im je opisao na koji način funkcionira županijska uprava koji su joj prioriteti u radu ali u planovi u bližoj budućnosti. Župan Tomašević nije skrivao veliko zadovoljstvo na ugodnoj posjeti mladih sugrađana koji su iskazali veliku zainteresiranost kako bi što više doznali ono o čemu su teoretski učili u gradivu iz prirode i društva a imali su priliku postaviti ona pitanja na koja nisu mogli dobiti od svojih učiteljica.
Lepršala su pitanja, “Kakao je biti župan?”, “Da li je teško biti župan?”, “Čime se ponosite u svojoj županiji?” , “Volite li svoju županiju?”, “Na koji se način postaje župan?”, “Jeste li zadovoljni sa brojem stanovnika u županiji?”, “Koliko imate godina?”, “Govorite li strane jezike?”, “Što ste posebno učinili za svoju županiju?” i sl.
Učenici su župana upoznali što znaju i što su naučili o svojoj domovini, da Hrvatska ima 21 županiju i da je Požega administrativno, kulturno, političko, obrazovno i gospodarsko središte naše Požeško-slavonske županije.
Na sva pitanja župan je odgovorio a kao glavna misao je da je Požeško-slavonska županija najljepša županija u kojoj se treba što prije zaustaviti iseljavanje mladih osoba koje u drugim zemljama, izvan Hrvatske, traže ono što ne mogu ostvariti u svojoj zemlji, svome gradu i općini, a to je zaposlenje kako bi osigurali egzistenciju za svoje obitelji.
Si učenici su dobili na poklon čokoladu a na kraju su se i fotografirali. Sve će to ostati svima njima u dobokom sjećanju a neki će od njih možda, danas sutra, kao odrasle osobe u ulozi političara ili dužnosnika imati svoje mjesto na onom mjestu gdje su kao djeca sjedili.
