Trideset treća obljetnica od dana koji je Požeštinu zavio u crno

 Odmah po proglašenju Srpske autonomne oblasti (SAO) Zapadna Slavonija, 12. kolovoza 1991. godine Vlada SAO Zapadne Slavonije donijela je odluku o ustrojavanju postrojbi TO i uspostavi jedinstvenog sustava Teritorijalne obrane Srpske autonomne oblasti Zapadna Slavonija kao oružane sile Srpske autonomne oblasti. Tako je odlukom Narodne skupštine SAO Zapadne Slavonije 17. listopada 1991. godine Teritorijalna obrana SAO Zapadna Slavonija postaje dio jedinstvenog sistema Oružanih snaga (OS) Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ). Time su osigurali jedinstveno zapovjedništvo i formalno pravo na oružje iz skladišta Jugoslavenske Narodne Armije (JNA). Od kolovoza pa do prosinca 1991. djelovao je Štab Teritorijalne obrane Zapadne Slavonije kojem su podređeni općinski štabovi TO dok su formacije postrojbi i štabova uređene po propisima Generalštaba OS SFRJ. Krajem listopada ili početkom studenog 1991. Štab je se smjestio u odmaralište Rade Končar u Novom Zvečevu na Papuku,gdje je bila smještena i Vlada SAO Zapadne Slavonije. Prvi zapovjednik Štaba TO bio je Veljko Vukelić a načelnik štaba potpukovnik Milan Lončar, posljednji zapovjednik Štaba bio je pukovnik Jovan Trbojević ,postavljen za komandanta na Zvečevu u prvoj polovici studenog  1991. od strane Generalštaba OS SFRJ.  Teritorijalnu obranu (TO) Slavonska Požega koja je pokrivala zonu odgovornosti istočno od Pakraca vodio je zapovjednik Zdravko Miščević, a nakon njega kapetan Željko Aleksić. Sjedište Štaba navodi se lovačka kuća Leštat.(dr. sc. Jakša Raguž, Ustrojavanje i raspad Teritorijalne obrane Srpske autonomne oblasti (SAO) Zapadne Slavonije 1991. godine, Zagreb 27. srpnja 2015.)

U listopadu 1991. godine situacija na Zapadnoslavonskom bojištu krenula je u korist hrvatskih snaga. Prva napadna operacija II. Zbornog područja Bjelovar na Zapadnoslavonskom bojištu pod kodnim nazivom ''Otkos 10''u širem područja Grubišnog polja polučila je uspjeh i završila u prvim danima studenog 1991. Već potkraj studenog 1991.godine 123. brigada HV Požega kao i 136. brigada HV P. Slatina prelaze iz I. Zbornog područja Osijek u II. Zborno područje Bjelovar sa zadaćom zajedničkog bojnog djelovanja na prostoru slavonskih planina.(Zapovijed zapovjednika I. ZP Osijek od 21. 11. 1991.) U planskim aktivnostima bojnog djelovanja postrojbi na Zapadnoslavonskom bojištu u II. ZP Bjelovar, planirane su još dvije operacije. Operacija ''Orkan 91'' koja je započela, 29. listopada 1991. i za gotovo mjesec dana druga, ''Papuk 91'', s početkom 28. studenog 1991. godine koje završavaju istovremeno 3. siječnja 1992., potpisivanjem Sarajevskog primirja. (zemljovid Prvih napadnih operacija HV na Zapadno slavonskom bojištu 1991-92.  Ovim prvim napadnim operacijama HV 1991. godine na Zapadnoslavonskom bojištu ''Otkos 10'', ''Orkan 91'' i najvećoj po obimu ''Papuk 91''oslobođeno je područje veće od  2000 km2, što je najveće oslobođeno područje RH do operacije ''Oluja'' u kolovozu 1995.

 Nakon formiranja linije obrane i zone odgovornosti na Zapadnoslavonskom bojištu od Oblakovca do Kantrovaca( dužina oko 46 km), 123. brigade HV Požega pod zapovijedanjem Miljenka Crnjca, (danas umirovljenog general pukovnika)  dobiva zapovijed iz I. ZP Osijek o zauzimanju Radio relejnog centra TT. 954 na najvišem vrhu planine Papuk (na temelju zapovjedi zapovjednika I. Zbornog područja Osijek Karla Gorinšeka) . Ne treba zaboraviti da to područje još uvijek u potpunosti ne kontrolira HV već je ono kao Radio relejni centar na dominantnoj koti Papuka pod snaga JNA u teritorijalnom sastavu tkz. ''Srpske autonomne oblasti Zapadna Slavonija''. Na osnovu zapovijedi I. Zbornog područja Osijek, zapovjednik brigade M. Crnjac za tu zadaću određuje izvidničke snage brigade, Iz ulomka knjige donosimo slijedeće: ''U studenom 1991. počeli smo već određene pripreme za napadna borbena djelovanja. Uz to što što smo izvukli, odmorili i popunili elitni dio naših postrojbi, krenuli smo i s kvalitetnijom i složenijom obukom kako bi vidjeli gdje smo i što još moramo popraviti u svom radu i s postrojbama koje smo uglavnom planirali za uređenje i čuvanje bojišnice. Krajem listopada dobili smo zadaću da pod žurno poduzmemo aktivnosti oko zauzimanja baze na Papuku. Ali kako smo, prema našoj procjeni, imali važnijih stvari i problema oko ustroja brigade, ali i uvezivanja postrojbi na terenu, a kako je tih dana bilo dosta hladno i očekivala se oštra zima, procjenili smo i odlučili da prvo uredimo liniju obrane te da se širi prostor oko baze neko vrijeme izviđa i prikupi što više informacija o neprijatelju. Kada su se stvorili uvjeti izdao sam zadaću da se krene u izviđanje same vojne baze na Papuku, jer se između nje i Poljanske, odnosno Vrhovaca, stvorio jedan međuprostor koji su djelomično čuvali i nadzirali pripadnici Narodne zaštite. Na taj kraj obrane kasnije prebacujemo i naš izviđački vod, sa zadaćom da dodatno uredi teren za obranu ovog prostora, a da dijelom snaga zajedno s ljudima (lovcima) s tog prostora konstantno izviđa i nadzire taj prostor i bazu na Papuku. To im je ujedno trebala biti i obuka, u sklopu koje su motrili teren, a o novostima izvješćuju načelnika stožera naše brigade. Te snage trebale su poslužiti i kao pojačanje na tom kraju obrane, prvenstveno zato što je tih dana započela ofanziva naših snaga na prostoru Bilogore i južnom dijelu zapadne Slavonije. Budući da su naše snage tjerale neprijatelja s tog prostora postojala je opasnost da neprijatelj borbeno djeluje baš na ovom prostoru, a da im baza bude jedan od oslonaca u udarima na naše tek ustrojene snage. Osim što smo pojačali ovaj prostor u ljudstvu, prišli smo i kvalitetnijem uređenju položaja koji bi imao zadaću zadržati neprijatelja do dolaska naših jačih snaga. S obzirom na to da je postojala mogućnost da dobijemo zapovijed za prebacivanje naših snaga na drugo bojište, a kako bismo zavarali neprijatelja i spriječili njegov mogući napad, sredinom studenoga izdajem zapovijed da izviđački vod pokrene akciju zauzimanja baze na Papuku. Plan je bio da izviđači prije  toga još nekoliko dana nadgledaju prostor oko baze te da procjene s kojim snagama treba krenuti u akciju ili, ako je situacija nepovoljna, da izvedemo par diverzija na bazu i na prostoru oko nje. U pripremi akcije dajem zapovijed zapovjedniku 3. bojne da veličku satniju drži u povećanom stupnju pripravnosti, kako bi mogli uskočiti u pomoć pri izvršenju same akcije, te dauputi dio svojih izviđača da na tom desnom kraju obrane pojačano osmatraju o kretanju neprijatelja prema bazi, te da na temelju prikupljenih informacija odrede mjesta na kojim bi oni, zajedno s našim diverzantskim vodom, neposredno prije same akcije minirali ceste oko baze. Tri dana nakon što su napustili svoj tabor, 20. studenog 1991. dolazi mi zapovjednik izviđačkog voda Zlatko Jelić sa informacijom da su nakon provedena dva dana i noći, zajedno sa ojačanjem, ušli na prostor repetitora u samoj bazi, kojeg su neprijatelji napustili u žurbi, te da su tamo zatekli dio opreme i tehnike koja je bila uništena i oštećena.

Također me je izvijestio da zbog niskih temperatura koje su te zime bili na Papuku, i do minus 20 stupnjeva celzijusa, ima nekoliko promrzlih vojnika i izviđača, koje je poslao u bolnicu. Nakon posjeta bolnici i našim ranjenicima sazivam svoj stožer i dajem svom pomoćniku za logistiku zadatke kako bi osposobili zauzeti objekat i kako bi gore imali stacioniran dio snaga koji nam može puno koristiti ako budemo morali borbeno djelovati po Zvečevu i Vrhovcima. Tada dajem i nalog svom načelniku topništva da izradi plan izmještanja i uporabe dijela jednocjevnih lakih lansera ili topova B-1 kako bi s tog prostora mogli djelovati po poznatim ciljevima, koje nismo mogli kvalitetno tući sa sadašnjih pozicija, a mogli bi ih tući iz baze. Šaljem izvješće o tome u zapovjedništvo OZ Osijek i tražim da mi daju upute što ćemo s bazom. Oni mi javljaju da je zadržimo dok iz GSHV-a ne pošalju stručni tim koji će procjeniti kakve su mogućnosti njezina korištenja.''( Miljenko Crnjac, general pukovnik ,Tada je trebalo imati petlju, Zagreb 2017. str.153.)
Nakon izvršenja zadaće izvidničkih snaga, odlučeno je da se taj objekt kao dominantna kota osigura trajno pod nadzorom naših snagama, jačine jednog pješačkog voda. Zadaću za osiguranje tog objekta dobiva 1. bojna 3. satnija koja upućuje prvi vod na izvršenje zadaće. Potom se na položaj  baze na Papuku dovode i topničke postrojbe 123. brigade koje djeluju po snagama neprijatelja u vrijeme priprema i provedbe Operacije ''Papuk 91'' koje je počela 29. studenog 1991. Prema riječima načelnika topništva, tim djelovanjima precizno su pogođeni ciljevi upravo na zapovjedništvu neprijateljskih snaga na Novom Zvečevu.( Dnevnik 5. korpusa JNA Banja Luka)
Nažalost, 2. prosinca 1991. u podnevnim satima, snage protivnika koje dolaze s područja Slatinskog Drenovca postavile su zasjedu na planinskoj komunikaciji Velika –  RRC Papuk TT-953, odnosno na prostoru između današnjeg spomen obilježja i  objekta, Radio relejnog centra. Dobro organizirana zasjeda dočekala je našu kolonu motornih vozila koja je dolazila iz smjera Velike, ( očekujući da idu snage na smjenu osiguranja, koja je tog dana bila odgođena).  U teretnom motornom vozilu logistike, TAM 150 bili su Ivica Zlomislić, Branko Peći, Damir Pišmiš i Tomo Perić, u vozilu pinzgauer , bili su Davor Dragić djelatnik zapovjedništva 123. brigade i vojni policajci Vinko Tomašević i Tomislav Pranjković, u drugom vozilu Pinzgauer bili su dva pripadnika odreda veze iz Samobor Anđelko Tule i Tomislav Vužić -Mohenski, te iz suprotnog smjera s položaja objekta Radio relejnog centra prema Velikoj krenuo je u osobnom motornom vozilu zastava GTL55 , Tade Nikić djelatnik zapovjedništva 123.brigade i Jozo Koutni zamjenik zapovjednika 1.bojne 123. Nažalost svi pripadnici izgubili su život u toj zasjedi, 2. prosinca 1991.
Na mjesto tragedije prvi dolazi pripadnik treće satnije koji je sa vozilom išao prema objektu Radio relejnom centru, gdje se nalazio na osiguranju 3 vod 3. satnije 1. bojne 123. brigade.

Zatečen prizorom vratio se prema Velikoj do Samostalnog izviđačkog voda 123. brigade odakle su obavijestili zapovjedništvo brigade u Požegi. Potom se odmah u akciju izvlačenja poginulih upućuju iz vojarne snage izviđača prve bojnete izviđača samostalnog voda iz Velike, drugi vod treće satnije, te pripadnici Vojne policije. U večernjim satima istog dana osam poginulih  bilo je transportirano  na patologiju bolnice u Požegi, dok su ostali trojica preveženi drugi dan 3. prosinca.Prema izvornom dokumentu, kriminalističkom izviješću, Policijske stanice Požega a na temelju patološki pregleda tijela evidentirano je da ''na tijelima poginulih nema elemenata kaznenog djela ratnog zločina'' .
U Požegi je na Trgu Svetog Trojstva 5. prosinca 1991. održana velika komemoracija za poginule pripadnike na kojoj se u suzama  oprostio zapovjednik 123. brigade HV Požega Miljenko Crnjac.

Također podsjetimo se ukratko i na ostale zasjede na ovom dijelu Zapadnoslavonskog bojišta koje su neprijateljske snage postavile.  Naime od mjeseca rujan do kraja prosinca 1991. neprijateljske snage postavile su tri velike zasjedne akcije od sela Kusonja do vrha Papuka, u kojima je poginulo ukupno 43 branitelja.
Prva zasjeda dogodila se 8. rujnu 1991. u selu Kusonje u kojoj je poginulo 20 branitelja, pripadnika 105. brigade HV Bjelovar koji su bili zakopani u masovnu grobnicu Rakov potok, te eshumirani 1992. godine . Danas postoji obilježje te masovne grobnice u Rakovom potoku prema selu Brusnik.
Druga zasjedna akcija neprijateljskih snaga je upravo na Papuku 2. prosinca 1991. u kojoj je poginulo 11 branitelja 123. brigade HV Požega. Danas spomen obilježje njima u čast nalazi se na na planini Papuk kod odvojka ceste za Jankovac.
Treća zasjeda koju su postavile neprijateljske snage dogodila se 29. prosinca 1991. u dijelu sela Brusnik u kojoj je život izgubilo 12 branitelja 127. brigade HV iz Virovitice, koji su razmjenjeni i sahranjeni u siječnju 1992. u Virovitici. Spomen obilježje njima u čast nalazi se odmah do obilježja masovne grobnice Rakov potok.
Općina Velika u kordinaciji s Udrugom dragovoljavca i veterana DR Požeško-slavonske županije ove godine na spomen obilježje poginulim braniteljima na Papuku postavila je informacijsku instalaciju u obliku QR-code kojom se skeniranjem dobivaju osnovne informacije o događaju pogibije jedanaest branitelja 2. prosinca 1991.