RAVNATELJICA GIMNAZIJE U POŽEGI dr. sc. VESNA VLAŠIĆ: Budućnost naše škole sadržana je u našem geslu “Tko ne napreduje nazaduje”

Gimnazija u Požegi slavi 320 godina postojanja, a na čelu škole bogate tradicijom ali i iznimnim recentnim postignućima danas je dr. sc. Vesna Vlašić, prva žena ravnateljica u 320 gimnazijskih godina. Ravnateljica Vlašić obilježila je pak godinu dana na toj poziciji. Razgovarali smo o obljetnicama, postignućima ali i planovima škole koju Požežani, kako je to još 1910. godine napisao Julije Kempf, “vazda smatraju amanetom svog grada”.

Dr. sc. Vesna Vlašić rođena je Požežanka. Nakon završene Gimnazije, studira na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje završava studije Jugoslavenskih jezika i književnost te Komparativnu književnost. Titulu doktorice znanosti stječe 2010. godine. Imala je raznolik profesionalni put – radila je u nekoliko osnovnih škola te u Kaznionici u Požegi, a posljednje radno mjesto bilo je mjesto pročelnice Upravnog odjela za društvene djelatnosti u Požeško-slavonskoj županiji. Iza sebe ima tridesetak znanstvenih i stručnih radova, a napisala je i djelo o životu Požežanki u 19. i 20. stoljeću naslova „Ispred ženskog zrcala – požeška snaha Hermina Tomić“.

Godinu dana je prošlo uz veliki broj aktivnosti i rezultata vrijednih pažnje. Kako to razdoblje izgleda iz vaše perspektive?

Ponajprije, stabilizirali smo financijsku situaciju u Gimnaziji što je iznimno važno, jer ako nisu financije stabilne, ne može se funkcionirati. Uz to, riješila sam problem izvođenja nastave tjelesne i zdravstvene kulture. Pet godina Gimnazija je održavala nastavu po hodnicima, no uspjela sam postići dogovor i dobili smo na korištenje Sportsku dvoranu “Tomislav Pirc”. Sva satnica tjelesne i zdravstvene kulture se odvija tamo, prilagodili smo naš raspored i napravili blok-sate da djeca što manje gube u odlasku i dolasku i evo, nakon pet godina, ta nastava se odvija po planu i programu.

Jeste li uspjeli pokrenuti i aktivnosti vezane uz gimnazijsku sportsku dvoranu?

Bila sam jako začuđena kada sam vidjela da Gimnazija nije vlasnik ni zgrade ni pripadajućeg zemljišta. Da bi se bilo koji projekt aplicirao na natječaj, morate biti vlasnik zemljišta.Ovih dana trebamo dobiti tabularnu ispravu kod Ministarstva državne imovine, dakle, uspjeli smo da ova zgrada i pripadajuće zemljište postanu naše vlasništvo. Projekt je spreman, no kako je rađen prije nekoliko godina, moramo uskladiti cijene s današnjim cijenama i spremno je za natječaje. U stalnom sam kontaktu i s Koordinatorom regionalnog razvoja Panorom i sa Županijom kao osnivačem i čekamo natječaj na koji bi mogli aplicirati dvoranu.

Sretan slijed okolnosti je takav da ste godinu dana na čelu Gimnazije obilježili u sklopu velike gimnazijske obljetnice koji slavi 320.obljetnicu. Požeška gimnazija doista je jedan od rijetkih ustanova koja ne pokušava živjeti na “staroj slavi” bogate tradicije već se konstantno razvija. U svjetlu toga, velika obljetnica pretpostavljam, i velika je odgovornost? Koliko Gimnazija doista na čvrstim temeljima bogate prosvjetiteljske tradicije gradi svoju budućnost?

Da, jako sam sretna što sam u ovoj godini mogla biti nazočna i zapravo pod mojom “palicom” sve to događanje se i dogodilo. Ponosna sam i zbog toga što sam bivša učenica ove Gimnazije i posebno sam vezana za tu školu, kao i svi Požežani koji su prošli kroz nju, ali ne samo bivši gimnazijalci, već Požega posebno voli svoju Gimnaziju. Još je Julije Kempf u čuvenoj monografiji Požega 1910. godine zapisao kako su Požežani vazda Gimnaziju smatrali “amanetom svoga grada”. A budućnost naše škole sadržana je u našem geslu Non progredi est regredi. Kroz različite aktivnosti želimo stvarati i napredovati upravo uz veliko uvažavanje naše tradicije i znamenitih učenika i profesora koji su prošli kroz ovu Gimnaziju. Nama je cilj danas njegovati prepoznatljivost i to smo i postigli, jer mi smo prepoznatljivi i u gradu, i u županiji, ali i u našoj državi. Prepoznatljivi smo po našim postignućima – svih ovih godina Gimnazija je osvajala nagrade na državnoj razini ali i međunarodnoj. Od međunarodnih natjecanja možemo izdvojiti srednjoeuropsku i međunarodnu informatičku olimpijadu gdje smo osvojili 4 zlatne, 3 srebrne i 4 brončane medalje. Jaki smo i na umjetničkoj strani – svake godine naši učenici su među najboljima u LiDraNo-u u dramskom izričaju i svake druge godine smo na državnoj smotri. Ove godine osvojili smo i drugu nagradu na državnoj razini u informatici, naša škola je već petu godinu zaredom član tima na međunarodnom natjecanju mladih prirodoslovaca, imamo učenicu koja je članica državne reprezentacije, a ove godine naš učenik je osvojio nagradu i za najbolju neobjavljenu zbirku poezije mladih pjesnika. Snažni smo na svim područjima, želimo se razvijati i mislim da idemo u dobrom pravcu. Imamo ambiciozne profesore te vrijedne i darovite učenike što je višekratno utvrđeno različitim psihometrijskim ispitivanjima. To su učenici koji mogu i traže više u učenju, spoznavanju i stvaranju, a mi im to možemo pružiti. Imamo sreću što smo u modernoj suvremeno opremljenoj zgradi koja jednako tako pruža velike mogućnosti razvoju naših učenika pogotovo iz prirodnih predmeta.

Gimnazija danas – kakva je situacija s brojem učenika, s popratnim nastavnim i izvan nastavnim sadržajima?

Ove školske godine imamo 399 učenika koje pohađaju programe opće, prirodoslovno-matematičke i jezične gimnazije te 60 učenika Glazbene škole. U Gimnaziji je zaposleno 69 djelatnika, od toga je 52 profesora koji su spoj mladosti, ambicije i iskustva. U prilog nam ne ide statistika jer broj učenika se smanjuje i to je dovelo do toga da ove godine, prema zaključku osnivača, moramo upisati jedan razredni odjel manje. Do sada smo upisivali pet razrednih odjela, oko 100 učenika, a sada će biti 80 učenika. Prije nekoliko godina upisivali smo i puno više, no sada je situacija takva. Time nismo previše zadovoljni jer za našu školu postoji veliki interes, no nadam se kako će se u dogledno vrijeme nešto i na tom planu promijeniti jer na razini države, prema europskim standardima, 20 posto učenika mora biti obuhvaćeno gimnazijskim programom, a mi smo daleko ispod te razine. Vezano uz popratne sadržaje, ono čime se između ostalog možemo pohvaliti – to je naša zvjezdarnica. Jedini u županiji imamo zvjezdarnicu i time smo interesantni mnogima. Zvjezdarnica je izgrađena u spomen i čast Otonu Kučeri, jednom od profesora u našoj gimnaziji i možemo se pohvaliti kako smo zvjezdarnicu imali i prije Zagreba. Možemo se pohvaliti i brojnim sadržajima koje nudimo sadržaj robotika primjerice. Naši učenici nedavno su na sajmu predstavili svoju kosilicu i hranilicu za ptice koje su napravili na nastavi robotike. Uz to, osim njemačkog i engleskog jezika, nudimo nastavu talijanskog i slovačkog, nudimo i različite radionice. Ponosni smo i na naš Centar izvrsnosti Dar-Mar u okviru kojeg su radionice iz prirodnih predmeta – matematike, kemije, fizike. Možemo se pohvaliti i postignućima na državnoj maturi, prošle godine naš učenik napisao esej iz hrvatskog među najboljima u državi. Eto, možemo biti najbolji u svemu, a brojne su zanimljivosti koje, uz kvalitetan gimnazijski program, nudi naša škola.

Kakva je vaša vizija gimnazije u budućnosti, što je još potrebno? Vidim nas kao najbolju gimnaziju jer potencijala imamo – kvalitetni profesori, daroviti učenici i prostor, suvremenu zgradu i podršku zajednice – sve te potencijale treba iskoristiti. Kako bi bili potpuni, potrebna je sportska dvorana s multimedijalnim prostorom, ali imamo učenike koji imaju neograničene potencijale i to moramo iskoristiti. Razvijamo znanstveni duh, širimo obzore, razvijamo centar izvrsnosti, zovemo u goste znanstvenike – u okviru 320. obljetnice naši učenici družili su se s akademicima, bivšim gimnazijalcima. Jedan od njih je bio i Milko Jakšić koji radi u Institutu Ruđer Bošković, zahvaljujući njemu mi smo opremili našu zvjezdarnicu, a sada je ponudio suradnju u obliku niza predavanja koje bi došli održati znanstvenici s Ruđera. Jer, kako sam naglasila i na svečanosti povodom 320. obljetnice: “Gimnazijalci kroz povijesti i ovi današnji, uz gimnazijske programe uvijek su ciljali

0 Comment