Prva korizmena tribina u Godini Božje riječi: Želimo da „Riječ Božja” ima utjecaj na našu sadašnjost

Autor: Biskupija PZ

U Dvorani sv. Terezije Avilske u Požegi, 5. ožujka održana je prva u nizu ovogodišnjih korizmenih tribina četvrtkom koje u Godini Božje riječi za cilj imaju predstaviti Sveto pismo u njegovu višestrukom značenju: vjerskom, književnom, kulturnom, umjetničkom, odgojnom i drugom, kako bi se na taj način potaknulo sudionike na zauzetije drugovanje s Božjom riječju. Na prvoj Tribini gostovao je profesor Taras Barščevski s Katedre Svetog pisma Novog zavjeta Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu s temom „Sveto pismo i Crkva – Božja riječ u Svetom pismu“. Nakon molitve prisutne je pozdravio požeški biskup Antun Škvorčević istaknuvši kako nije najvažnije ono čega ćemo se ove korizme odreći i što mi kanimo napraviti, nego je naša šansa u onome što Bog želi i može s nama ostvariti. Pozvao ih je da ove korizme  ne budu oni koji trajno drugima nešto govore, nego da se u Godini Božje riječi vježbaju slušati prvenstveno Boga i njegovu riječ kako bi od nje živjeli. Zahvalio im je što su dolaskom na ovu korizmenu tribinu posvjedočili kako žele biti slušatelji. Potom je moderator tribine Ivan Bedeničić, ravnatelj požeške Katoličke gimnazije ukratko predstavio predavača.

Profesor Barščevski je u svom izlaganju ponajprije istaknuo leksičku razliku između govornih istoznačnica „Svetog pisma“ i „Riječi Božje“ te dajući primjere terorističkih napada potaknutih svetim tekstovima koji su čitani fundamentalistički, ukazao na iznimnu važnost kritičkog čitanja Svetog pisma. Spomenuo je kako je kritičko čitanje sposobno razlikovati između „Svetog pisma“ i „Božje riječi“ te osobito ne poistovjetiti bilo koju „riječ“ Biblije sa „Božjom riječju“ u njegovoj cjelini. Pojasnio je kako je kritičko čitanje oblik jezične analize koja propituje postavljene tvrdnje, potporne točke te moguće protuargumente čiji je sastavni dio sposobnost reinterpretacije i rekonstrukcije radi bolje jasnoće i čitljivosti pročitanog sadržaja. Predavač je potom, usporedivši Bibliju sa šumom, a čitanje Biblije šetnjom kroz nju kazao koliko je pristupanje Svetom pismu, osobito njegovu čitanju i proučavanju složen posao kojem se uvijek treba pristupati s velikom pozornošću i strahopoštovanjem uključivši sva svoja čula i iskustvo kako bi činili prave korake i na ispravan način čitali ono što je u Svetom pismu zapisano. Predstavio je potom tri temeljna aspekta Biblije. – Prvo, Biblija je kompilacija i kao takva se ne trudi izbrisati razlike, nedosljednosti pa čak i kontradikcije između različitih tekstova. Drugo, Biblija korigira samu sebe, aktualizira se i cijelo vrijeme osuvremenjuje. U tom smislu, proces ispravljanja i tumačenja započinje već u samom tekstu. I na koncu treće, biblijske knjige imaju neku nakanu, zato što, zahvaljujući njihovim različitostima, no i nadilazeći ih, one idu prema određenom cilju. Dajući konkretne primjere svetopisamskih tekstova zatim je pojasnio sva tri navedena aspekta.

Zaključujući svoje izlaganje, prof. Barščevski je rekao kako Sveto pismo, u svojim različitostima, obvezuje svog čitatelja držati distancu prema tekstu kako bi isti mogao usporediti različite likove i ideje koje ono sadrži i suprotstavlja, ustvrdivši kako je istina uvijek iznad djelomičnih prikaza. Osim toga, trajna revizija koja osuvremenjuje drevne predaje i prilagođava ih novim situacijama još je jedan način kako zadržati pažnju čitatelju, koji mora stati aktivan i žustar. Istaknuo je  kako je istinu uvijek potrebno produbljivati, aktualizirati, izražavati novim terminima i na nove načine uzimajući u obzir nove okolnosti, ukoliko želimo da „Riječ Božja“ ima utjecaj na našu sadašnjost. – Istina nije u „slovu“ teksta nego u razumnom, kritičkom činu čitanja koji nastavlja, osobito unutar zajednice vjernika, nastojanja osuvremenjivanja započeta još u Svetom pismu. Na kraju, Biblija nam otkriva horizonte i gleda u budućnost, prema zemlji koju je potrebno primiti kao dar i ujedno je osvojiti, prema gradu kojega je potrebno sagraditi ili obnoviti, te prema dolasku ili povratku Spasitelja koji će pomiriti proturječja ovoga svijeta, zaključio je.

Nakon izlaganja uslijedila je kratka rasprava s nekoliko pitanja kojima se dodatno produbilo i proširilo izlaganje prof. Barščevskog. Moderator Bedeničić zahvalio je predavaču najavljujući drugu korizmenu tribinu na kojoj će o iskustvu osobne vjere iz perspektive Svetog pisma svjedočiti sportašica Blanka Vlašić.

Biskup Škvorčević se pridružio zahvali predavaču, te potom u zaključnoj riječi, osvrćući se na razlikovanje između Božje Riječi i Svetog pisma o kojoj je prof. Barščevski govorio u svom izlaganju, ustvrdio kako ga posebno pogađa tvrdnja sv. Ivana u evanđelju: «U početku bijaše Riječ», kao i izazovnim riječima kojima je Isus završavao svoje govore u evanđeljima: «Tko ima uši, neka čuje». Što znači, prije negoli je Božja riječ bila zapisana postoji iskustvo Božje riječi, iskustvo Boga koji je govorio a čovjek ga čuo i razumio, pojasnio je biskup. Naglasio je da je Sveto pismo podatak ljudskog nastojanja promišljati o svom podrijetlu i o konačnoj svrsi svoga postojanja, potaknut Bogom koji ga nije prepustio samome sebi nego mu na različite načine objavljivao svoj naum o svrsi i smislu njegova postojanja.   Podsjetio je na važnost tradicije, utemeljene na iskustvu slušanja, razumijevanja i života u skladu s Božjom riječju u različitim povijesnim okolnostima koje su nam ostavili naraštaji prije nas, napose kršćani tijekom dvije tisućljetne povijesti Crkve. Božja riječ ne pokreće tek naš um,  nego prodire u dubinu našeg bića u kojoj se susrećemo s Bogom i proživljavamo iskustvo njegove blizine i u njoj dohvaćamo Božju istinu o nama, ustvrdio je biskup. Pripomenuo je kako tradicija postoji prije Pisma, ali i nakon Pisma. Prije Pisma tradicija je iskustvo susreta s Bogom po njegovoj riječi, a nakon što je to iskustvo nastaje tradicija kao iskustvo Božje riječi koje su ljudi snagom i svjetlom Duha Svetoga usvajali i od koje su živjeli. Sveto pismo i tradicija dva su nerazdvojna izvora objave, Božje poruke ljudskog spasenja, ustvrdio je. Sveto pismo odvojeno od tradicije, života po njem, ostaje mrtvo slovo. Stoga je sudionicima tribine poručio kako je veoma važno da razumiju kako je Sveto pismo knjiga Crkve, te da se ove korizme, dok se budu trudili osobno ga čitati, još više nastoje biti dionici navještaja Božje riječi okupljenima na liturgijskim slavljima, u zajednici u kojoj ona postaje život i gdje je nismo  čuli samo uhom nego i srcem u kojem nas Duh sveti iznutra poučava o njezinoj istinitosti, pokreće na prihvaćanje i život po njoj.  Izrazio je uvjerenje kako su u tom smislu i sudjelovanjem na ovoj tribini otvorili prostore svoga duha Božjoj riječi, da ona u njima odjekne, da ih prosvijetli, obdari i zahvati u svjetlu Isusove tvrdnje da «ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta». Ne živi čovjek od Svetog pisma ukoliko  ono ostaje mrtvo slovo, nego od Svetog pisma ukoliko ono postaje živa riječ po Duhu koji prosvjetljuje, pokreće i omogućuje da je pretvorimo u život, zaključio je biskup.

Komentiraj:



Spašavanje podatakaWWW.DATARECOVERY.HR SERVIS RAČUNALA "INFOLAB E.I."D.O.O.

Ostali članci: