POŽEGA – Svečanim misnim slavljem kojeg je u koncelebraciji 20-ak svećenika predvodio požeški biskup msgr. dr. Antun Škvorčević proslavljen je Nebeski zaštitnik požeške župe na sjeveru grada sv. Leopold Mandić.
Na sv. Misi uz brojne vjernike bili su nazočni i požeški gradonačelnik Vedran Neferović, njegov zamjenik Drako Puljašić te zamjenik požeško-slavonskog župana Ferdinand Troha.
Župa sv. Leopolda Mandića u Požegi prva je župa u svijetu kojoj je taj hrvatski svetac posto zaštitnik koja je nastala podjelom župe sv. Terezije Avilske 1976. godine.
Zamolbu za osnivanjem nove župe tadašnjem nadbiskupu msgr. Franji Kuhariću podnio je župnik župe sv. Terezije Avilske u Požegi prečasni gospodin Josip Dumić koji je i predložio ime zaštitnika tada bl. Leopolda Mandića, novoga hrvatskoga blaženika, kojega je blaženim proglasio papa Pavao VI., 2. svibnja 1976. godine.
Razlozi za osnivanjem nove župe bili su većinom pastoralne naravi zbog priljeva velikog broja stanovnika u Požegu. Dolaskom velikog broja doseljenika u Požegu, tada se broj župljana župe sv. Terezije Avilske, koja je jedina bila župa, ubrzo se popeo na 20 tisuća.
Prirodna granica s istočne strane bila je rijeka Veličanka, a s južne rijeka Orljava. Uz spomenuti dio grada Požege, novoj župi su pripala i sela: Novi Štitnjak, Štitnjak, Marindvor, Bankovci i Kunovci – prema sjevernoj prometnici te prema zapadu: Gornji Emovci, Donji Emovci, Emovački Lug, Nova Lipa i Ugarci.
Prvim upraviteljem novonastale župe imenovan je vlč. Vjekoslav Marić koji je upravljao župom do svoga umirovljenja 2012. godine, a danas je župnik vlč. Jozo Jurić.
Župne knjige počele su se voditi od 1. siječnja 1977. godine nakon čega se župa osamostalila. Na prvom blagoslovu kuća po selima svećenika je primilo 249 obitelji sa 967 članova te 690 obitelji sa 2480 članova u gradu.
Župa se nakon svog osnivanja odmah našla na meti neprijateljski raspoloženih političara koji su vidjeli opasnost u novonastaloj župi, ali joj nisu uspjeli nanijeti nikakvu štetu. Župa je i dalje nastavila sa svojim vjerskim aktivnostima pa tako i župnim vjeronaukom za sve uzraste, posebno za prvopričesnike kojih je u prvoj generaciji bilo 76.
28. listopada 1979. godine dogodio se značajan dan za župu sv. Leopolda Mandića koja je na čašćenje primila moći bl. Leopolda Mandića. Radilo se o moćima od kosti desne ruke bl. Leopolda Mandića koje se i danas nalaze u župi.
Potreba za većim prostorom postala je sve veća stoga su pisane zamolbe općini Slavonskoj Požegi o lokaciji buduće crkve. Njihov odgovor stigao je 5. svibnja 1982. godine kada je doneseno urbanističko- tehničko rješenje o uvjetima gradnje crkve. Određena je buduća lokacija crkve, dobiveno je rješenje o urbanističko- tehničkim uvjetima radnje te je jedino preostalo raspisati natječaj za idejno rješenje za novi pastoralni centar. Kao najprihvatljivije izabrano je ono ing. Tomislava Nevistića i ing. Jasne Nosso, arhitekata iz Zagreba.
U jesen 1982. izvršena su određena ispitivanja te je izrađena dokumentacija nakon čega je općina Slavonska Požega zamoljena da dodjeli zemljište na kojem bi se nalazila nova crkva. Rješenje kojim se župi dodjeljuje zemljište površine 4600 m kvadratnih doneseno je 26. prosinca 1982. godine. Nakon toga podnesen je zahtjev za građevinskom dozvolom jer su svi projekti bili gotovi i bile su pribavljene sve suglasnosti. 19. ožujka 1984. na blagdan sv. Josipa zahtjev za građevinsku dozvolu je riješen i više nije bilo prepreka za gradnju nove crkve. Radovi na izgradnji nove župe započeli su 2. svibnja 1984. godine. U izgradnji su veliku ulogu imali župljani koji su oduševljeno do kasno u noć radili na prvim „zemljanim“ radovima župe.
Kamen temeljac za novu crkvu blagoslovio je msgr. Ivan Tilšer u prostorijama stare crkve. Nakon svete mise kamen temeljac odnesen je na gradilište koje je bilo obliveno obilnom kišom. Gradnja crkve odvijala se velikom brzinom što najbolje svjedoči da je 1985. godine dočekan prvi Božić u novoj crkvi.
Uvjeti za normalno funkcioniranje nove crkve još nisu bili ispunjeni, ali se ubrzano radilo na tome. Već krajem iduće godine obavljani su radovi na izgradnji sakristije i učionica, rješavala se protupožarna hidroinstalacija te se uređivao okoliš. U svemu tome veliku ulogu imali su darovatelji koji su svojim nesebičnim darom pomagali u izgradnji nove crkve.
/Foto: D.Mirković /
