Požežanin Vinko Pisarović: Imam 73 godine i otrčim 10 kilometara kao od šale

Cijelog života se bavio sportom, najviše tenisom, no Vinko Pisarović (73) iz Požege tek je u dobi od 60 godina otkrio svoju najveću ljubav – trčanje.

Vinko Pisarović i prvi kilometri
– Zapravo, najprije se trčanjem počeo baviti moj sin. Iz znatiželje sam i ja pokušao vidjeti što mogu u toj dobi, a imao sam 60 godina. Moj prvi kilometar koji sam istrčao bilo je pravo mučenje i mislio sam da nikad više neću ni pokušati. Dapače, sina sam pitao zašto si to radi i je li normalan. No nekako sam ponovio trening i bilo je lakše, a sa svakim sljedećim sam mogao otrčati sve veće udaljenosti – prisjeća se Vinko.

Kaže kako se odvažio dvaput otići na zagrebačke utrke od pet kilometara koje je uspio istrčati za 23 minute i to mu je dalo poticaj i vjetar u leđa da krene u osvajanje boljih rezultata.
– Išao sam 2014. godine na prvi polumaraton i fulao sam stazu, pa sam se morao vraćati i tu sam izgubio na vremenu pa sam do cilja došao tijekom dva sata. No vidio sam da i to mogu, pa sam postepeno povećavao broj kilometara i tako sam uspio istrčati četiri maratona i preko 60 polumaratona te još dvadesetak kraćih utrka – kaže Vinko.
Pomicanje granica
Osim toga, u dobi od 67 godina istrčao je half Ironman 2018. u Beogradu.
– Bio je to prvi i jedini takav pothvat i nemam ga namjeru ponavljati. Otišao sam kako bih sebi dokazao da ja to mogu. Tada sam još planirao da to bude priprema za cijeli Ironman, no iste godine sam zadobio ozljedu stražnje lože, pa meniskusa. Uslijedila je operacija i zbog oporavka više nisam smio izlagati tijelo takvim naporima. Tad sam smanjio očekivanja i ostao pri tome da trčim na polumaratonima – otkrio je Vinko koji se danas osjeća odlično.

Kaže kako je na svim utrkama među starijim natjecateljima, ali godine ne osjeća kao opterećenje niti se zamara brojevima.
– Moji vršnjaci su još davno odustali od sebe. Sjede doma, gledaju TV i uglavnom mi, kad me vide na ulici kako trčim, viču neka usporim. Često me pitaju jesam li normalan i zašto si to radim. No to je teško objasniti nekome tko ne razumije. Nemam problema s hodanjem i ništa me ne boli, nemam ni bolesti. Jedino od ranije moram piti tablete za visoko tlak, ali nemam simptoma koji bi me mučili – iskren je naš sugovornik obrazlažući kako trčanje doprinosi općem osjećaju zdravlja i dobrom raspoloženju.
Redovito u teretani
– Uz sve to, idem i triput na tjedan u teretanu. Radim vježbe za ruke, prsa, trbušnjake. Imam svoje vježbe, ne idem na grupne ni individualne treninge nego radim sam. Osjećam se zdravo i nemam namjeru od toga odustati, a pritom pomaže i u kontroli težine. Važem se svaki dan i pazim na prehranu. Volim jesti i jedem sve, ne postavljam si nikakva ograničenja, osim što pazim na količinu tako da se ne debljam – prepričao je Vinko.

– Uz teretanu, triput na tjedan trčim po 10 kilometara. Naime, prije osam mjeseci mi je opet otišao meniskus i liječnik mi je tad preporučio pauzu od dva mjeseca. Kad sam se nakon toga vratio trčanju, shvatio sam da nisam u formi i jedva sam istrčao pet kilometara, pa sam pojačao treninge da se vratim na staro. Svaki dan sam vozio bicikl trenažer po sat vremena – objašnjava Vinko kojem teško padaju zimski mjeseci jer ne može trčati na otvorenom i u prirodi.
Minusi i hladan vjetar mogli bi mu ugroziti zdravlje, pa ne želi riskirati i trči doma na traci.
– Kad sam bio mlađi jedanput sam trčao na minus 17. Može se kad staviš kapu i rukavice, no danas u ovim godinama mi to ne bi palo na pamet. Malo se prehladim, pa kašljem mjesec dana. Zato sad čekam da temperature porastu na nekih osam stupnjeva, tad ću se vratiti na šetnicu u Požegi gdje je moja staza. Zbog ozljeda nisam sudjelovao na natjecanjima. Zadnji put bio sam na Baranjskom polumaratonu prije dvije godine i nakon toga na Noćnom ceneru u Zagrebu – prisjetio se vitalni Vinko koji ističe da je kod trčanja fizička sprema samo dio slagalice.

Ciljevi u sportu
– Najvažnije je kako si postavite ciljeve u glavi. Mnogi kukaju kako ih boli ovo ili ono pa se ne bave sportom, no kod mene toga nema. I nema odustajanja. Svaku utrku sam istrčao do kraja bez obzira na sve, a imao sam i ja bolova i tegoba. Isto tako, za svaku utrku na kojoj sam sudjelovao unaprijed sam pripremio plan kojim ću tempom i kako trčati. Nikad nisam dolazio bez plana – otkrio je naš sugovornik tajnu svog uspjeha, no kaže da supruga ne dijeli njegovo mišljenje iako ga podržava.
– Svaki cilj se može dostići. Meni je trčanje pomoglo da se osjećam dobro i ne doživljavam godine. Naravno da nije isto trčati u dobi od 40, 50 ili 70 godina, no sve je to u konačnici samo rekreacija i u njoj treba uživati dok god možete – zaključio je Vinko koji i ljeti redovito pliva po nekoliko kilometara na dan kako bi ostao u dobroj formi.
Izvor: pomaknigranice.hr