POŽEGA – Položeni su vijenci i zapaljene svijeće povodom 21. obljetnice Vojno redarstvene akcije “Bljesak” kod spomen obilježja na Trgu 123. brigade u Požegi. Tim povodom predstavnici grada Požege, Požeško-slavonske županije, udruga proisteklih iz Domovinskog rata, vojske, policije, HDZ-a i Ureda državne uprave prisjetili su se onih koji su dali svoje živote za domovinu.
Duhovni proslov i molitvu za sve poginule predvodio je vlč. Krunoslav Siroglavić, župni vikar u Katedralnoj župi sv. Terezije Avilske koji je tom prigodom rekao:
Dragi prijatelji hrvatskoga naroda i naše domovine, braćo i sestre. Lijepo je, i više od riječi „lijepo“ što u našem narodu postoji svijest kako nitko od nas nije stvoren da bi ovdje na zemlji završio sve ono za što se trudio, kako bi se prekinuli svi oni snovi koje sanjamo i kako bi svaki naš trud i sve što smo izgrađivali jednom prestalo s našim životom. Kao vjernici, ljudi koji znaju da postoji Bog koji vidi svako ljudsko srce, svaku pravdu i nepravdu i koji je svoj život dao za pravedne i nepravedne, stojimo danas baš u ime Isusovo ovdje svi zajedno, sjećajući se onih koji su jako dobro znali i vjerovali u ovo što smo upravo izrekli. U ime Crkve koja stalno poziva svakoga čovjeka, svakoga brata i sestru kraj kojega živimo i boravimo, da si posvijestimo kako iznad nas stoji plavo nebo, hrvatsko nebo, u kojem nas Bog čeka, spominjemo se svih onih i molimo za one koji su svoje živote položili za slobodu naših ulica, naših gradova gradova i srca, za slobodu onoga što jesmo i u što vjerujemo kao hrvati i vjernici. Isus u današnjem evanđelju govori kako nije sluga iznad svoga gospodara – ako su mene progonili i vas će, ako su mene mrzili i vas će. Iz ljubavi prema ljudima koji su svoje živote položili i poginuli za nas i našu domovinu, želimo i mi svojim trudom, ljubavlju i ne pokvarenošću pridonijeti njihovu ponosu. Naša je domovina slobodna, živi ono što jest i s ponosom svoje čelo može uzdići jer se netko za nju borio, a na nama je braćo i sestre da ju oslobodimo drugih neprijatelja, u jednom drugome ratu u kojem se nalazimo, a to je duhovni rat. Rat i borba da neprijatelj čovjeka i ljudske duše uništi ono što su ova pokojna braća posijali, da potrga latice koje su ovi branitelji zalijevali i na koje su pazili, da izgazi cvijeće koje su oni okopavali, ostavivši svoje supruge, svoju djecu i svoje bližnje – bio bi to grijeh koji vapi u nebo. Svojim nastojanjem oko Isusa – jedinog cilja i luke svakog ljudskog života, svojom jednostavnošću, nepokvarenošću, općim interesima, a iznad svega ljubavlju prema bližnjemu upravo kao prema samome sebi, oslobodimo Hrvatsku duhovnog ropstva, jer to bi bila želja naših Branitelja i jedina molitva s njihovih usana, da nam samo mogu danas progovoriti. Hvala i slava Bogu Trojedinomu za sve ono što su oni dali, a jednom ćemo se u nebu radovati s njima kad budemo vidjeli kako primaju vječnu nagradu iz ruku onoga u kojega mi još samo vjerujemo, a oni ga već gledaju. (molitva u tišini) Pomolimo se. Gospodine Isuse Kriste! Po svome promislu ravnaš životima ljudi, upravljaš njihovim životnim putevima i čovjeku stalno nudiš savez s Tobom. Smjerno te molimo, pogledaj na sve žrtve kojih se danas spominjemo, kao i na sve one čija sudbina do danas nije nikome poznata. Daj im utjehu Vječnoga mira, privedi ih u svoje stanove i nagradi ih za svaki obranjeni ljudski život i svako trpljenje.
/Foto: D.Mirković /
