Pater Tomasz Cybula odlazi iz Požeških Sesveta, vraća se u rodnu Poljsku: "Sa sobnom nosim samo lijepe uspomene i sjećanja"

POŽEŠKE SESVETE - Svećenik, redovnik-dehonijanac, pater Tomasz Cybula, član Družbe Srca Isusova punih je 15 godina upravitelj Župe u Požeškim Sesvetama iz koje odlazi u svoju rodnu zemlju Poljsku. U Hrvatsku je došao 1997. godine. Prvo je bio na službi u Zagrebu, a 2002. godine povjerena mu je Župa u Požeškim Sesvetama za koju kaže da ga vežu samo lijepe uspomene koje će ponijeti sa sobom i uvijek biti s njim gdje god da bio.

Inače redovnika dehonijanaca, u Hrvatskoj ima sedam. Četiri su na službi u Zagrebu, jedan u Sisačkoj biskupiji, a dva su u Požeškoj. Odlaskom patera Cybule iz Požeških Sesveta u župu za upravitelja dolazi novi redovnik iz njihove družbe pater Marko Šop što je i požeški biskup svojim dekretom potvrdio.





Povodom dugogodišnjeg službovanja u Požeškim Sesvetama razgovarali smo s paterom Cybulom, uvijek vedrim, duhovitim i nasmijanim s kojim su se rado susretali vjernici ne samo iz župe u kojoj je bio već i drugi.





-Dekret sam dobio za ovu župu s danom 25.8.2002. godine. Dakle ovdje sam već 15 godina. Mi smo kao družba tražili neke župe kako bi proširili svoje djelovanje tako da su naši poglavari razgovarali s požeškim biskupom na jednom svećeničkom tečaju. Nakon nekoliko razgovora dobili smo odgovor od biskupa Škvorčevića da bi mogli djelovati na području Požeške biskupije u kojoj nam je ponuđena Župa Požeške Sesvete. Ja sam svećenik od 1994. godine. Prva župa u kojoj sam bio bila je u mojoj rodnoj zemlji, u Poljskoj gdje sam tamo proveo godinu. U toj župi djeluje naša redovnička zajednica. Dvije godine sam bio u jednoj velikoj župi također u Poljskoj kod Katowica koja ima 18-20 tisuća vjernika. Nakon toga došao sam u Hrvatsku u Zagreb, 1997. godine. Po dolasku u Zagreb pohađao sam tečaj jezika, družio se s ljudima, bio sam i na fakultetu godinu dana, dva semestra, a to je bila pripravna godina za strance i polako sam se tako uklapao u sredinu u koju sam došao. U Zagrebu sam bio pet godina nakon čega sam došao ovdje na župu 2002. godine. Došao sam ovdje u jednu prekrasnu i mirnu župu. Dok sam ovdje došao imao sam određene vizije oko uređenja župe i načina rada, na čemu sam odmah počeo raditi. Nastojao sam što prije zbližiti se s vjernicima i suradnicima kako bi mi bilo lakše u službi koju sam dobio u Požeškim Sesvetama. Prvi dojam po dolasku ovdje u Požeške Sesvete je bio jako lijep. Vjernici su me jako dobro prihvatili. U službu me uveo pleternički župnik Antun Čorković koji je tada jako lijepo rekao da se svi oni trebaju brinuti za mene. Sve je to bilo jako lijepo, dobiješ dekret, ohrabre te i puste da sam stavljaš i ideš svojim koracima. Malo je bilo prigovora zbog mog načina govora ali sve je u svemu ispalo jako dobro - rekao nam je u razgovoru pater Cybula naglašavajući kako njihov red dehonijanaca ima svoju karizmu, a to je štovanje Srca Isusova.





-Na poseban način imamo proštenje za taj blagdan, ali i štovanje prema Srcu Isusovu te obavljanje prvih petaka u mjesecu. U župi je ovdje već postojalo, a mi smo još samo nadogradili Klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom što je naš poziv. Sve ono što me kroz moj studij i službu izgradilo to sam prenio ovdje u župi i nastojao sam napraviti sve ono najbolje za vjernike. Kao svećenik radio sam i na duhovnim zvanjima. Sad koliko sam u tome uspio teško je reći. Vrijeme će reći svoje. To se može raditi na razne načine. Ovdje sam osobno dosta okupljao ministrante s kojima se može puno raditi. Bilo je njih puno. Neki su ostali, neki otišli, drugi dolazili. Organizirali smo razno razna druženja i okupljanja što su oni jako dobro prihvaćali. Kroz tako lijepe doživljaje i druženja stvara se ozračje i to baš kada oni razmišljaju o svojoj budućnosti i svom pozivu. Nama se ovdje javio jedan kandidat koji bi išao u našu družbu, a za to smo se molili što mi je veoma drago - dodao je pater Toma Cybula.





U Požeškim Sesvetama pater Cyibula proveo je 15 godina. Odlazi na službu u svoju rodnu zemlju Poljsku.

-Odavde, gdje sam bio ovih 15 godina mogu sa sobom u Poljsku, gdje idem na novu službu, ponijeti samo lijepe uspomene i sjećanja. Nemam nikakvih loših uspomena. Vjernici su ovdje susretljivi. Ovdje smo uspostavili jedan prekrasan pjevački zbor, molitvenu zajednicu, grupu čitača i sl. Teško je bilo cijelu župu pokriti i u njoj djelovati jer ona ima 12 sela koja su razbacana. Ja nisam čekao da ljudi i vjernici dođu k meni. Ja sam išao prema njima i s njima se susretao na raznim mjestima. Išao sam redovito i često u kapelice po selima. Ako nisam išao među njih teško da bi oni samo tako dolazili k meni. Redovito sam išao na filijale kojih imam 6. Jednom tjedno sam u tim filijalama gdje običnim danom služim sv. Misu. Nedjeljom i blagdanom sam volio župu integrirati i da vjernici dolaze na misu u župnu crkvu. Najčešće sam u te dane išao u grabarje, a u druga sela kada su njihovi kirvaji. Sva važnija događanja i podjelu sakramenata to sam uvijek provodio ovdje u župnoj crkvi. Svih 12 sela imaju jaku svijest da pripadaju Župi Požeške Sesvete što je jako dobro. To su imali i prije, ovo je stara župa u kojoj je ostala ta tradicija - ističe Pater Toma koji se raduje jer se vraća u Poljsku, u Varšavu, gdje imaju samostan i provincijalnu kuću.

-U Poljskoj neću imati nikakvu službu misleći na župnika ili kapelana. Godinu dana imat ću za sebe, a nakon toga planiram ići na studij jer želim uložiti više u sebe. Radit ću na duhovnom životu u sredini u kojoj budem što mi je i poslanje. Što se tiče odnosa kolega svećenika iz okolnih i drugih župa ovdje mogu reći da je to bilo više nego korektno. i oni su me jako dobro ovdje prihvatili. Imali smo uz redovite susrete i neformalna druženja što mi je bilo jako lijepo. Rado ću ovdje ponovo dolaziti. Ovdje mi je bilo uistinu lijepo - rekao je pater Cybula u šali govoreći - ne dirajte mi ravnicu.