Nije ih pozvalo zvono sa zvonika kojeg više nema, ali su brojni došli na ognjište svog djetinjstva da proslave Nebeskog zaštitnika sv. Petra i Pavla: „Kuća ima, ali nas nema“ /FOTO/

Kamo sreće da je više proslava i blagdana koji su vezani za Tulnik. To bi selo smješteno u prekrasnom krajoliku 10-ak kilometara od Pleternice, u okruženju naselja Zarilca, Knežaca, Malog Bilača i Kalinića barem na trenutak imalo više živosti i života, kao nekada u dobra stara vremena, gdje se igralo i pjevalo, radovalo i tugovalo.

U današnjem vremenu Tulnik o svetkovina sv. Petra i Pavla barem na trenutak oživi i otme se zaboravu. U ne tako davnim godinama u Tulniku nije bilo kuće da u njoj nije bilo gostiju koji su došli na kirvaj. Netko kod nekoga. Danas to selo, htjeli to neki priznati ili ne, nema svoje budućnosti. Ono odlazi polako u zaborav jer u njemu nema mladosti, svatova i vjenčanja, dječje igre, smijeha i plača niti velike radosti.

Statistički gledajući mjesni bučki župnik u svoje matice bilježi samo podatke o tom selu kada netko umre – s ovoga svijeta prelazi na onaj drugi. O tome svjedoči i najstariji mještanin tog sela 84-godišnji Milan Damjanović.

Milan Damjanović, 84-godišnjak, najstariji mještanin Tulnika

-Kao što vidite ima ovdje kuća, ali nas nema. Ima nas svega 20-ak. Raselili su se iz sela na sve strane. Teško mi je o tome i govoriti. Mladosti više nema. Dođu preko godišnjih odmora i za blagdane i to je sve. Svatko je otišao svojim putem. Imali smo nekada i crkvu ovdje u selu na „bajeru“ uz koju je i staro groblje. Zidovi crkve su se srušili, nema je više. Hvala Bogu da nas se barem danas okupilo ovoliko ovdje na Petrovo – rekao nam je Milan Damjanović.

Mir je i tišina u tom selu, živi u njemu samo nekoliko stanovnika, njih 20-ak. U njega se, na dan ili dva, preko vikenda, u svoje obnovljene ili trošne domove vraćaju oni koji žele probuditi svoja sjećanja na dane koje su u njemu provodili, kao djeca, mladići i djevojke iz kojeg su trbuhom za kruhom, sa svog ognjišta otišli negdje, u bližu ili dalju okolicu. Nažalost neki su otišli i izvan svoje domovine u koju se teško vraćaju jer nemaju sigurnost da mogu osigurati egzistenciju za sebe i svoje najbliže. 

Bilo što pisati o napuštenim selima, a ne ulaziti u detalje i ne tako daleku prošlost jako je teško. Uvijek pokušavamo biranim riječima pobliže reći nešto o selu i mjestu u kojem svojim životom malobrojni mještani starije životne dobi žele ostati svoji na svome.

Selo Tulnik teritorijalno pripada župi Buk. Jučer se u njemu misnim slavljem proslavio njihov Nebeski zaštitnik sv. Petar i Pavao u čast kojih je davnih godina bilo sagrađeno sakralno zdanje iznad sela koje je dominiralo i plijenilo pogled kako mještana tako i svih onih koji su u Tulnik dolazili. Nekad je u selu bila i škola koja je svjedočila život i obećavala budućnost. Nekadašnjeg crkvenog zdanja, s kojeg je zvonika zvono pozivalo na misu i molitvu više nema. Zub vremena je učinio svoje, a financijskih sredstava i volje odgovornih izgleda da nije bilo da se ono spasi.

Iako nema nekadašnje krasotice, crkve iznad sela, ne dozvoljava se zaborav proslave Nebeskog zaštitnika sv. Petra i Pavla. Da se ublaži taj zaborav u Tulniku malobrojne mještane, njihovi prijatelju, rodbina i kumovi došli su posjetiti i prisustvovati misnom slavlju koje je održano u središtu sela, kod mjesnog križa koje je predvodio bučki župnik vlč. Slavko Starčević koji niti ove godine nije mogao izreći previše riječi ohrabrenja. Mogao se samo prisjetiti nekadašnjeg vremena i života u tom selu koje je ostalo zapisano u spomenicama i drugim dokumentima.

U nekim zapisima spominju se prezimena obitelji koje su živjele u Tulniku, Damjanović, Vukašinović, Tubić, Brblić, Kovačević, Hoffman, Odvorčić, Holcinger, Pejaković, Mikić, Belunek, Glavina, Ilić, Kresovljak, Karafilipović, Knežević, Polak i Romštein.

Foto: Marko Krstanović

0 Comment