Mladi inženjer poručuje: “Ne gubite zbog pojedinaca vjeru u Hrvatsku jer zbog onih koji su vjerovali u nju ona danas i postoji”

POŽEGA – Svakodnevno slušamo priče i gledamo tužne prizore kako nam mladi iz Slavonije i Hrvatske trbuhom za kruhom odlaze u zapadne EU zemlje. Takvih primjera je puno i mogli bismo o njima napisati veliki broj članaka na portalu. No, pokušali smo pronaći i onih malo svjetlijih primjera, koji govore suprotno.

Kada smo krenuli malo intenzivnije raditi na tome, mmislili smo da je gotovo nemoguće pronaći do takve primjere. Srećom, brzo smo pronašli jednu vrlo zanimljivu priču.

Požežanin Marijan Vodička bacc.univ.ing.aedif, danas zaposlenik pleterničke tvrtke GRADNJA ALABER d.o.o., svoju priču započinje ovako.

Marijan Vodička

-Krajem rujna 2016. godine završio sam školovanje u visokoškolskim ustanovama, u lijepoj našoj Hrvatskoj. Čim sam završio građevinski fakultet, počela me hvatati jeza od zapošljavanja. Pitao sam se, gdje ću raditi? Hoću li naći posao u svojoj struci? Brže bolje sam poletio na Zavod za zapošljavanje, kako bih se ponosno prijavio kao nezaposlena osoba s diplomom građevinskog inženjera. I uspio sam. Bravo za mene! Prijavio sam se i odmah su me upisali na edukaciju o samozapošljavanju. Čak sam i uputnicu dobio za to. Divota, čemu onda služi taj Zavod za zapošljavanje? Ali, hajde i to se mora probati. Ukratko, bezveze utrošenih 2 sata života. Sav ponosan, jer sam se upisao na tržište rada, saznao sam da moram biti mjesec dana prijavljen na zavod, kako bih ostvario uvjet za stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa s određenom plaćom od 2.400 kuna. Al’ uredu, sve je to dobro, u životu se mora čekati. Eto to je tako, mislim ja u sebi, vrijeme ću ubijati radeći na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu, proći će to brzo, poslati ću nekoliko zamobili i već ću nekako pronaći posao koji želim raditi. Dan za danom, nitko da se javi, a tih mjesec dana nikako da prođe – priča svoju priču Marijan dodajući kako sluša prijatelje i poznanike kako mu govore odi u „švabiju“, tamo ti je dobro.

-Slušam ja te moje dobronamjerne prijatelje i u sebi mislim, volim ja svoju domovinu i svoj grad. Ne idem nikuda pa kako god da mi bude. Nisam trebao dugo čekati, ni dva tjedna, kad zvoni mi mobitel. Zove me poznanik pitajući, tražiš li ti još posao? Pomalo iznenađen tim pitanjem odgovaram mu, pa naravno da tražim. Reče mi on evo ti broj mobitela od direktora jedne privatne tvrtke koji ima potrebu za zapošljavanjem građevinskog inženjera. Ostao sam pomalo zbunjen i u nevjerici o svemu tome razmišljao. Sutradan sam nazvao broj koji sam dobio. Javio mi se muški glas, gospodin Davor Alaber, vlasnik i direktor tvrtke Alaber gradnja d.o.o.. Imao sam osjećaj da smo se preko telefona već jako dobro razumjeli. Dogovorili smo razgovor kako bih mu se predstavio. Razgovor je relativno kratko trajao koji je završio za mene iznenađujuće. Dobio sam posao i postao zaposlenik građevinske tvrtke koja je u razvoju i zapošljava ljude koji žele i hoće raditi ovdje u Hrvatskoj – nastavio je sa pričom Marijan.

Marijan se pridružio timu inženjera sa višegodišnjim iskustvom i nije mogao vjerovati da se to njemu događa. No, tu priči nije kraj. Poslovni potez jednog direktora, Marijanu nije bio jasan jer nije zaposlen preko poticajnih mjera za zapošljavanje poput mnogih drugih.

-Kad sam direktora pitao kako to da nisam zaposlen preko mjera za zapošljavanje on mi se samo nasmijao, i rekao: “Pa ti si mladi inženjer, ja za tebe imam planove, koje ne mogu ispuniti s tim mjerama”. Čudno mi je to sve zvučalo. Još je nadodao kako te mjere koje pruža država, samo sputavaju mlade ljude u njihovom poslovnom obrazovanju. Koliko god se oni trudili, nagraditi ih se ne može, jer je sama tvtka ograničena tim iznosom, ne postoje povišice – priča nam Marijan, mladi inženjer građevinarstva.

Puno toga u prvi trenutak Marijanu nije bilo jasno, ali bio je presretan što je dobio posao, a tek kada je počeo s radom i načinom poslovanja tvrtke u kojoj se zaposlio, posložio je mnoge kockice u mozaiku.

Tvrtka u kojoj radi trenutno zapošljava četvero inženjera, više i visoke stručne spreme.

– Svaki dan naučim nešto novo. Ono što sam naučio na fakultetu, primjenjujem u praksi. Može li se nešto više poželjeti – pita se Marijan dodajući da je pod stručnim vodstvom direktora/mentora do sada u tvrtci šest mjeseci te da se trenutno nalazi u Zagrebu gdje je pomoćnik voditelja građenja na izgradnji šesterokatnice-stambeno poslovne zgrade ukupne bruto razvijene površine dvije tisuće četvornih metara.

-Nije samo inozemstvo tako bajno i krasno, postoje ljudi u Hrvatskoj koji su stručni u svome poslu, koji znaju nagraditi svoga radnika za njegov rad, a isto tako ga poučiti da i on postane stručnjak. Nemojte zbog pojedinaca gubiti vjeru u Hrvatsku, zbog onih koji su vjerovali u nju ona danas i postoji. Prihvatite i radite u početku i za manju plaći, s tim da se možete profesionalno razvijati i učiti – poručio je na kraju Marijan.

0 Comment