LJUDI NAŠEG KRAJA: Požežanin Mato Mikić je zaboravljen iako su u Zagrebu iza njega ostala velika djela

-Politika iz ljudi najčešće izvlači ono najgore u njima, ali kod Mate Mikića bio je obrnuti slučaj. Na svim javnim poslovima na kojima je radio, on je iz sebe izvlačio sve najbolje, prvenstveno upravljačke sposobnosti, a zatim i tolerantnost u komunikaciji.
Jednostavno, o njemu nikada niste mogli čuti nešto ružno jer je smirivao i konfliktne situacije i vlastitom mirnoćom pozitivno utjecao na ljude oko sebe, najprije kao profesor, onda na položaju dekana i naposljetku kao gradonačelnik Zagreba –kazao je 2019. godine o tada preminulom zagrebačkom gradonačelniku Mikiću prisjećajući se Velimir Srića, profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.
Rodio se 1937. u Vidovcima, međutim Mikićev životni put vezan je za Zagreb. Diplomirao je i doktorirao na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, na kojem je radio od 1963. kao izvanredni i redoviti profesor, a između 1984.–86. obnašao je dužnost dekana. Bio je generalni direktor Republičkoga zavoda za planiranje i član Izvršnoga vijeća Sabora SR Hrvatske 1974.–78.
Mato Mikić je u dva navrata bio zagrebački gradonačelnik 1982.-83., te u posljednjoj velikoj urbanističkoj fazi hrvatske metropole između 1986. i 1990.
Mato Mikić je, međutim, zaboravljen iako su nakon Univerzijade u Zagrebu zauvijek ostali Klovićevi dvori, Muzej Mimara, Studentski kulturni centar, Zagrebačko kazalište mladih, Kazalište Kerempuh, oprema za Radio 101, oprema za Televiziju Zagreb, neki studentski domovi, mnogi kulturni programi, stadion, Z1 televizija, osam novih Steinway klavira... I sve to u jednome mandatu – napisao je naš ugledni novinar Boris Rašeta u tjedniku Express.
Za vrijeme Mikićeva vodstva obnovljen je tadašnji Trg Republike, izgrađen Autobusni kolodvor, plivalište Mladosti, revitalizirana Šalata, tu su još Muzej Mimara, Jarun, te brojne ulice, naselja i trgovi. Dovršene su ceste i tramvajske pruge. Izgrađeni su Cibonin toranj i dvorana, izgrađena je i zgrada Ina-Trgovine u Novom Zagrebu te Chromosov neboder u Vukovarskoj.
Čini se da se metropola nije na odgovarajući način odužila tom velikom Požežaninu. Danas nema nikakvog obilježja njegovih mandata, nema ni ulice sa njegovim imenom premda mnogi smatraju da je uz Većeslava Holjevca, bio jedan od najuspješnijih čelnika našeg glavnog grada. Isti je slučaj i sa rodnim krajem. Iako on velike rezultate nije ostvario u Požegi možda bi bilo dobro barem jednoj ulici dati njegovo ime, ako ne u gradu onda barem u rodnim Vidovcima.