Oproštaj nakon 20 godina: Hvala za svaki trenutak!

Dirljiv status na svom FB profilu objavio je poznati sportaš-sportski djelatnik prof. Krunoslav Pranjić koji se nakon 20 godina trenerskog rada došao oprašta od aktivne uloge na nogometnim terenima, kako je naglasio, na onima gdje su nastajala prijateljstva, izgrađivao se karakter i gdje je nogomet bio više od igre.

U svom stusu objavio je slijedeće:

Tijekom svog puta imao sam čast pokretati i voditi škole nogometa u klubovima NK Kaptol, NK Požega i NK Dinamo Vidovci Dervišaga, a najveći trag ostavio sam upravo tamo gdje mi je srce najbliže – u svom matičnom klubu Kaptolu i u svom zadnjem klubu iz Vidovaca i Dervišage.

Kroz sve te godine osvajali smo prvenstva, mnogobrojne turnire, igrali u kvalitetnim ligama i ostvarivali zapažene rezultate. No iza svake medalje i svakog pehara stojale su stotine sati rada, treninga i posvećenosti.

Najveći uspjeh ipak nisu trofeji, već djeca koju sam imao čast trenirati. Neki od njih danas su igrači prvoligaških klubova, neki su igrali za reprezentaciju Hrvatske, a mnogi su postali ključni ljudi u svojim lokalnim sredinama i klubovima. Uvijek sam vjerovao da trener treba odgajati čovjeka – kulturno i životno, a tek onda nogometno.

Posebnu pažnju posvećivao sam svakom treningu, svakom djetetu i svakom detalju. Moj rad temeljio se na učenju, čitanju, studiranju, planiranju i dugoročnom praćenju razvoja djece. Nije bilo improvizacije – svaki trening imao je svoj smisao, cilj i težinu.

Gdje god sam radio, nastojao sam stvoriti zajednicu roditelja i simpatizera koji su zajedno s nama dizali klubove i sport na višu razinu. Kroz godine sam organizirao veliki broj turnira s desecima i stotinama djece, stvarajući događaje koje su pamtile cijele generacije.

Moj rad prepoznali su i treneri i sportski djelatnici iz Hrvatske i šire, ali ono što me najviše ispunjava jest – poštovanje koje sam imao u očima djece koju sam trenirao. Oni su moj najveći ponos. Oni su razlog zašto sam bio trener. Oni su – razlog postojanja nogometa.

Odlazim s terena, ali ne iz nogometa. Srce ostaje s igrom, ljudima i uspomenama koje će živjeti vječno.

Hvala svima koji su bili dio ovog velikog puta.
Najviše i najveća hvala mojoj obitelji koji su bili uz mene cijeli trenerski put i oni su bili moja inspiracija i snaga svih uspjeha i u svakoj medalji i u svakom rezultatu jedan dio je njih, hvala i supruzi što je cijelo vrijeme i bezuvjetno podržavala moj rad.

Prenosimo i fotogaleriju koju je objavio, a koja Krunu svakako podsjeća na njegove brojne uspjehe.