PRIJE 2 GODINE
TEKST: D.M.
Prijavite se da možete ocijeniti članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.
PRIJE 2 GODINE
TEKST: D.M.
Gljivu veliku puharu pokazao mi je Požežanin koji je želio biti anoniman. Poštvao sam njegovu odluku pa smo zamjenili uloge, on je snimio gljivu a da bi se osjetila njena veličina stao sam u njenu pozadinu.
Gljive je posebno velika, loptastog oblika. Njena veličina impresionira. Mjerenje je pokazalo da je dugačka oko 40 a visoka blizu 30 centimetara. Svake godine se pojavljuje na istom mjestu.
Velika puhara je vrlo ukusne za jelo i brzo se priprema. Naš sugovornik je poha kao šnicle, a po okusu podsjeća na pohani teleći mozak. Jestiva je dok je unutrašnje meso bijelo i ne počne žutiti. Potrebno je oguliti vanjsku kožicu. Tu je gljivu nemoguće zamijeniti s nekom drugom, tako da nema bojazni od trovanja.
U literature se spominju primjerci teški deset kilograma i 80 centimetara u proimjeru. Osim što je dobra za jelo a zbog bogatstva bjelenčevinama i aminokiselinama te drugih sastojaka pripisuju joj ljekovita svojstva a u prvom redu antikarcenogena. Zrele spore su prirodni antibiotik koji ubrzava zacjeljivanje rana i zaustavlja krvarenje. Ovo svojstvo je u narodu poznato od davnina. Najčešće su seljaci posipanjem prahom liječili rane kod stoke. Postoje dokumenti da su vojnici u Prvom svijetskom ratu takođe koristili ovaj prah za dezinfekciju i zarastanje rana.
Prijavite se da možete ocijeniti ovaj članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.
Prijavite se da možete komentirati ovaj članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.
