Dobriša Cesarić i bezglava bista

… Pjesnik Dobriša Cesarić rodio se u Požegi 1902.godine, a umro u Zagrebu 1980. Na kući gdje se rodio nalazi se spomen ploča. Tada su ga ljudi u Požegi još cijenili. Ne postoji učenik od Vardara do Triglava koji nije u lektiri pročitao i zapamtio njegove stihove iz pjesama ‘Slap’ i ‘Voćka poslije kiše’. Dakle, radi se o velikom pjesniku, jednom od najvećih hrvatskih pjesnika svih vremena. O njegovom stvaralačkom, velikom opusu možete se lako upoznati putem interneta.

Postoje tri škole koje nose njegovo ime. U Požegi, Osijeku i Zagrebu. Tamo postoje i njegove biste. Broj ulica sa nazivima po njegovom imenu ne mogu se prebrojati. Dakle, svima je prirastao za srce i dušu, jer je bio i ostao istinski i uspješni pjesnik!

Što u rodnom gradu znači njegova kap? Izgleda, malo ili ništa. Tamo ispred OŠ ‘Dobriša Cesarić’ gdje je postavljena njegova bista odavno nema njegovog poprsja i glave. I, nitko se ne osvrće na to. Kao da je to normalno i lijepo.

A, kome je on nešto skrivio? Kome je on smetao? Nikome! I nije njegova glava pala zbog politike, osvete i mržnje. Analiza pokazuje da se tamo nalaze oko postolja izlizane od sjedenja klupe, jer se tamo svake večeri i noći okupljaju mladi, jer je to idealno mjesto. Udubljenja u zemlji i prašini ukazuju da su posjete i boravak mladih vrlo česti i dugotrajni. A, gdje će odlaziti i biti? I, što će navečer raditi?

Nisu to pjesničke večeri posvećene stihovima Dobriše Cesarića u čijem su društvu boravili. Mlade ne zanimaju Dani Dobriše Cesarića. Njih zanimaju druge stvari…

U takvim trenucima grupnoga druženja, ako je nekome mangupu pukla ljubav i nastala ljubomora, a drugi ga izazivaju… Ako se nađe cuga i dođu sitni sati nema te sile koja može kontrolirati vulkan energije u tijelu. Na nekome se bijes mora iskaliti…

Možda je bilo i drugih uzroka, ali scenarij je uvijek sličan. Nisam ni ja u tim godinama bio bolji… Dakle,  nije glava pjesnika otišla zbog mržnje, već zato što se bista nalazila na krivome mjestu.

Mjesto za bistu Dobriše Cesarića treba se nalaziti ispred glavnoga ulaza u OŠ ‘Dobriša Cesarić’ gdje postoji noćna rasvjeta i video nadzor. Tamo se mladi ne okupljaju… Ali, zašto se to odavno nije dogodilo? Zato što je lakše nekome dati jedinicu nego sebi dati peticu zbog zapažanja, ideje, logike i zdrave pameti. I, moralnoj obvezi prema velikome pjesniku.

I, tako prolazi još jedno kulturno ljeto u gradu, ali bez Dobriše Cesarića. U istoj školi kada se nazivala Ekonomska škola ja sam morao ići na popravni ispit iz Hrvatskog, jer sam bio buntovan i drzak, tj. nisam prihvaćao nametana pravila iz književnosti. A, sada taj propalitet dijeli savjete odlikašima, štreberima.

To stvarno nema smisla…

 

  

0 Comment