Dijelio je svlačionicu s Badeljom, Lovrenom, Kalinićem, bio pred potpisom ugovora za Hajduk, a sad kao gradonačelnik ‘trpa’ mreže i rješava derbije!

Surfajući internetom naletjeli smo na naslov – Gradonačelnik strijelac za vrijednu pobjedu. Što, kako, zašto? Milijun pitanja se počelo rojiti po glavi i odmah se upalio novinarski instinkt. Otkud sad jedan gradonačelnik igra nogomet? Pritom i rješava utakmice. I to, pazite, u četvrtoj ligi! Kako je portal 100posto uvijek u potrazi za tim malim, neopjevanim junacima, odlučili smo našim čitateljima priuštiti priču o ovom neobičnom slučaju iz Kutjeva i porazgovarali s gradonačelnikom-nogometašem Josipom Budimirom (30).

Sportalo.hr, Foto Ksenija

Kako je to biti gradonačelnik-nogometaš? Malo neobična kombinacija, moramo priznati. Otkud ljubav prema tim dvjema stvarima?

“Moram priznati da je nekad  malo naporno, ali s dobrom organizacijom za sve se nađe vremena, tako da se ispune sve dnevne obveze. Ljubav prema nogometu naslijedio sam od svoga oca i stričeva koji su bili izvrsni nogometaši. Nogomet igram otkad znam za sebe i to je moja prva ljubav. Ljubav prema poslu, odnosno dužnosti koju obnašam već petu godinu došla je spontano, proizašla je iz ljubavi prema mojem mjestu, mojemu gradu i ljudima koji tu žive, tako da kad je došlo vrijeme i zbog situacije u kojoj se Kutjevo nalazilo, nisam dvojio ni sekunde da prihvatim to breme odgovornosti.”

Sportalo.hr, Foto Ksenija

Sportalo.hr, Foto Ksenija

Sad ćemo se malo našaliti, dobivate li poseban tretman od sudaca ili protivnika?

“Hahaha, ne, ne. Nema  posebnog tretmana, na terenu smo svi jednaki, zna biti snažnih duela i okršaja, ali moja momčad je izrazito fer i korektna, za što dobivamo mahom pohvale protivnika i na što sam kao dio nje izrazito ponosan!”

A kako na vas gledaju suigrači, trener?

“Suigrači me znaju tu i tamo zafrkavati zbog dužnosti koju obnašam u profesionalnom životu, a trener na mene gleda kao na jednog od igrača u momčadi, kao što bi i trebao. Svi mi imamo svoje profesionalne karijere i poslove van nogometa, odnosno većina nas. Iz tog razloga nemam nikakav poseban tretman, niti mislim da ga trebam imati. Mogu Vam posvjedočiti da smo kao ekipa prava klapa, često se družimo van terena, naravno kad god to obveze dopuštaju i smatram da je to prijateljstvo koje se kod nas razvilo zaslužno za dobre rezultate na terenu.”

Sportalo.hr, Foto Ksenija

Gdje uopće pronalazite vrijeme za obje stvari? Trener nam je u šali rekao da bi volio da više trenirate.

“Kao što sam već rekao, dobrom organizacijom i planiranjem unaprijed mogu se i stignu se uskladiti te dvije obaveze. Naravno da u ovome poslu ima situacija kada jednostavno morate nešto odraditi, prisustvovati nekom sastanku ili otputovati negdje dalje zbog poslovnih razloga, i to su onda situacije u kojima propustim koji trening. Nastojim trenirati koliko god mogu, rijetko se dogodi da nemam baš niti jedan trening u tjednu, ali trener nas sve prati i valorizira našu nazočnost i rad na treningu i u skladu s time određuje sastav za utakmice, nemojte misliti da imam poseban tretman, nađem se i ja na klupi za pričuve ponekad…”

Pročitali smo da ste bili na probi u Hajduku kao dječak, pred potpisom ugovora, gdje je zapelo?

Sportalo.hr, Foto Ksenija

“Zapelo je na emotivnom planu, da tako kažem… Jedinac sam i izrazito sam vezan za obitelj i prijatelje. Nažalost, situacija nije bila takva da je jedan od roditelja mogao stalno biti sa mnom u Splitu, stoga sam se nakon odrađenih mnogo treninga i nekoliko pripremnih utakmica odlučio na povratak, ali ostat će mi uspomena na treninge i utakmice s npr. Nikolom Kalinićem i ostalim mladićima iz te talentirane generacije.”

Bili ste i na probama u Dinamu i zaprešićkom Interu, igrali s Badeljom i Lovrenom? Opišite nam malo to razdoblje života.

“Da, bilo je to nedugo nakon probe u Hajduku. Bilo je to jako zanimljivo i naporno razdoblje, tada se zapravo prelama u životu mladog nogometaša, odnosno kreće se u smjeru profesionalizma ili se otpada. Bilo je svakako zanimljivo igrati s igračima koji su sada poznati nogometaši i okosnice reprezentacije i svojih klubova. Milana pamtim kao jako dobrog tehničara i majstora lopte, iako bi to po njegovoj konstituciji tada bilo teško za zaključiti, a u to doba je igrao nešto ofenzivnije.  Moram reći da je kod mene u pitanju uvijek bio taj emocionalni, nostalgični, reći ću čak i lokalpatriotski element koji je bio presudan u odlukama da se svaki put vratim kući. Što se tiče same kvalitete, smatram da sam u to doba bio na tehničkoj i fizičkoj razini kao i ti mladići iz prve lige. Ne kažem da bih zasigurno postao profesionalni nogometaš, ali da sam mogao igrati u tom uzrastu u prvoj ligi, jesam.”

Sportalo.hr, Foto Ksenija

Svojevremeno ste bili najmlađi gradonačelnik u Hrvatskoj? Sve nešto neobično oko vas…

“Pa da, to je jedna zanimljivost koju se povezivalo uz mene. Stvarno sam vrlo mlad preuzeo tu dužnost i obavezu i mislim da sam uspio dokazati da politika nije bauk, da mladi ljudi ne bi trebali bježati od politike i od javnog i aktivnog djelovanja, općenito, a ne samo kroz politiku. Na nas se u javnosti gleda suviše negativno, previše se potenciraju negativni primjeri i ljudi koji svojim nečasnim i nepoštenim radnjama i djelima bacaju ljagu na nas mlađe koji smo, može se reći, tek krenuli, neopterećeno i pošteno u borbu za naše krajeve. Više nisam najmlađi gradonačelnik, tu je titulu sada preuzeo kolega iz Hrvatske Kostajnice, kojeg ovom prilikom pozdravljam.”

Sad imate 30-ak godina, koliko je u vama još ostalo goriva za nogometnu karijeru?

Sportalo.hr, Foto Ksenija

“Da, za manje od tri mjeseca navršavam 31 godinu. Smatram da u nogama imam još svakako 3-4 sezone nogometa, srećom imam solidne gene i konstituciju koja me je čuvala do sada od onih najtežih ozljeda, sitne se događaju svako malo, ali tko ih više i broji…”

Kutjevo se bori za vrh s Graničarom iz Županje, jesu li ambicije viši rang, odnosno treća liga?

“Smatram da smo najugodnije iznenađenje ove lige, po ulasku se odmah borimo za vrh! Rezultat je to rada u klubu na svim razinama posljednjih godina. Posloženi smo, složni, javljaju se i sponzori, sve je kako treba. Infrastruktura unutar kluba je u konstantnom razvoju, teren je među boljima u regiji, škola nogometa je prepuna djece svih uzrasta, s njima radi 5-6 trenera… Što se našeg plasmana tiče, nemamo imperativ osvajanja lige, ali bismo voljeli da se na kraju nađemo u mjestima koja vode u veći rang natjecanja, gdje smatram da nam je, povijesno gledano, i mjesto.”

Sportalo.hr, Foto Ksenija

Biste li vi nastavili igrati kad bi se ušlo u viši rang jer je to već praktički poluprofesionalizam?

“Svakako da bih nastavio igrati, rekao sam već da ima još ulja u svijeći kod mene… Ne smatram da je idući rang natjecanja u velikoj mjeri zahtjevniji fizički od ovog trenutačnog, niti je to neko mjerilo. Tko vam brani da se kvalitetno pripremite i ako igrate niži rang natjecanja? Smatram da smo po trenutačnoj fizičkoj formi mi u rangu ekipa koje se natječu u toj 3. ligi. Dugo sam u nogometu, poznajem jako puno ljudi u i oko nogometa, igrača, djelatnika, ljudi iz županijskih saveza da mogu dati relevatno mišljenje, tako da smatram da to neće biti problem.”

Čitali smo da ste prije nekoliko godina bili malo udaljeni od magistarske titule u ekonomiji? Je li fakultet tu najviše trpio ili ste ga uspjeli završiti?

Sportalo.hr, Foto Ksenija

“Fakultet je jedno vrijeme trpio, ali čim sam pohvatao konce po stupanju na dužnost, zagrijao sam stolac, žrtvovao sam i san i ono malo slobodnog vremena kojega mi ostane i završio sam fakultet, sada sam magistar ekonomije.”

Popričali smo mi i s Josipovim trenerom Petrom Čuljkom koji nam je približio kakva je Josip osoba. A za početak, zanimalo nas je – je li Josip bolji nogometaš ili gradonačelnik?

“Najbolji nogometaš među gradonačelnicima i obrnuto”, spremno odgovara Čuljak i nastavlja:

“Imao je potencijal za nešto više, šteta što nije ustrajao. Najviše je igrao u trećoj ligi, u Pleternici i Požegi, bio je dobar trećeligaški igrač. Nije ni sad star, evo sad je u ovoj našoj međužupanijskoj ligi zabio dva ključna gola u prva dva kola proljetnog dijela! Ima malo peha s ozljedama i nije u potpunosti spreman jer ne može redovito trenirati, ali kakav god da je, ne mogu zamisliti utakmicu bez njega! Strahovit dribling ima!”

Sportalo.hr, Foto Ksenija

Kao što nam je i sam Josip rekao, nema poseban tretman, a to potvrđuje i trener. I jako mu je stalo što redovitije trenirati.

“On kad je na nekom putu ili sastanku, moli me da pomaknem trening da stigne na njega! Zagrižen je jako, ulaže cijelog sebe u to, a kao gradonačelnik privlači kapital kroz fondove. Sredio je sad teretanu, bit će i za javnost, ne samo za nogometaše.”

A kao gradonačelnik također briljira, tvrdi Čuljak.

“Ma na oba polja je fenomenalan. Napravio je reda u gradu, odblokirao račune. Znate, on je kao student postao gradonačelnik. Problem je što ljudi odlaze, ali bori se na sve moguće načine da digne Kutjevo.

Privatna arhiva

A Josip kao osoba?

“Skroman i nenametljiv, ljudi to vide i prepoznaju. Ne traži pažnju, svi ga doživljavaju kao Josipa Budimira, a ne kao gradonačelnika. Normalan je, sjedi u kafićima, priča s ljudima. Ima čistu savjest, to se vidi i na terenu i na treninzima. Ne bi nikad povjerovali da je gradonačelnik.”

Izvor: 100posto.hr

0 Comment