RODITELJI NA KIŠI PRED ŽUPANIJOM, DJECI S TEŠKOĆAMA NUDE IGRALIŠTE NA KROVU! „To je apsurd svih apsurda!“

Unatoč kiši i hladnom vremenu, članovi udruge „Mali princ“ te brojni roditelji djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom okupili su se na mirnom prosvjedu uoči sjednice Županijske skupštine Požeško-slavonske županije. Povod okupljanju je nezadovoljstvo prijedlogom Županije da se problem nedostatka centra za rehabilitaciju riješi prenamjenom postojeće troetažne zgrade u Pleternici u centar za odgoj i obrazovanje.

Kako su istaknuli iz udruge „Mali princ“, njihova borba traje gotovo godinu dana. Početkom godine pokrenuli su peticiju za osnivanje centra za rehabilitaciju u Požegi, prikupivši u samo mjesec dana više od deset tisuća potpisa, od čega čak osam tisuća s područja Požeško-slavonske županije. Iako su peticiju uputili nadležnim ministarstvima, Gradu Požegi i Županiji, konkretnih odgovora na svoje zahtjeve još nisu dobili, a o prijedlogu prenamjene zgrade u Pleternici doznali su iz medija.

Predstavnica udruge „Mali princ“, predsjednica Danijela Medilović, upozorila je kako su roditelji, djelujući volonterski, zatražili neovisna stručna mišljenja o adekvatnosti ponuđene zgrade u Pleternici. Edukacijska rehabilitatorica prof. Ksenija Romstein preporučila je da centar bude smješten u središtu županije, odnosno u Požegi, dok je pravobranitelj za osobe s invaliditetom jasno naglasio kako se ne smiju miješati dvije potpuno različite ustanove – centar za odgoj i obrazovanje, koji je u suštini škola, i centar za rehabilitaciju.

Posebnu zabrinutost roditelja izaziva sama arhitektura ponuđenog objekta na tri etaže te nedostatak ograđenog vanjskog prostora.

-Po njihovom prijedlogu, igralište za djecu s teškoćama u razvoju planira se staviti na krov zgrade, u razini treće etaže. Što se tiče vanjskog sadržaja, ideja je da se koristi obližnji gradski park koji nije ograđen i sa svih je strana okružen prometnicama. Očito nisu svjesni da postoje djeca s teškoćama u razvoju koju morate 24 sata držati za ruku i koja se mogu oteti. Nijedan centar za rehabilitaciju u Hrvatskoj nije projektiran bez vlastitog ograđenog vanjskog prostora - poručila je predsjednica udruge, dodavši kako se u županiji grade brojne nove zgrade iz temelja, dok se od roditelja djece s teškoćama traži pristanak na loš kompromis.

Jedan od ključnih argumenata prosvjednika jest činjenica da sustav u Požeško-slavonskoj županiji, koja je jedina županija u Hrvatskoj bez ovakvog centra, potpuno zanemaruje osobe s invaliditetom nakon navršene 21. godine života. Dok osnovnoškolsko obrazovanje već postoji kroz posebne odjele u OŠ Julija Kempfa i u Kutjevu, a najavljena je i gradnja nove škole u Babinom Viru do kraja 2027. godine, nakon izlaska iz školskog sustava mladi s invaliditetom ostaju bez ikakve institucionalne skrbi.

Na taj je problem upozorila i Katarina Jukić iz Požege, majka četvero djece od kojih je dvoje s invaliditetom, koja nije članica nijedne udruge, ali od prvog dana podržava inicijativu.

-Mom djetetu bliži se 17. godina. Za četiri godine ono više nije polaznik škole i sustav za njega jednostavno više ne nudi nikakve sadržaje. Skrb o mladima i odraslima s invaliditetom ne može ovisiti o tome hoće li neka udruga povući europska sredstva za pilot-projekt od nekoliko mjeseci. Svi mi roditelji starimo, čeka nas nemoć, a naša će djeca i dalje biti nesamostalna. Ne tražimo privilegije, već sveobuhvatnu skrb koju nam država i lokalna vlast kao članici Europske unije moraju osigurati - istaknula je Jukić, nazvavši ideju sportskog terena na krovnoj terasi „apsurdom svih apsurda“ na koji nijedan ozbiljan stručnjak ne bi stavio svoj potpis.

Roditelji su se osvrnuli i na proceduru ulaska na sjednicu Županijske skupštine. Iako su zatražili nazočnost deset odraslih osoba i petero djece, zbog prostornih ograničenja odobren je ulazak za osam osoba, sedam roditelja i jedno dijete. Pritom su izrazili ogorčenje što je Županija zatražila mišljenje pravobraniteljice za djecu o tome smiju li djeca s teškoćama zbog prisutnosti medija biti na sjednici, dok se takva mišljenja nikada ne traže kada se djecu fotografira prilikom podjele darova, otvaranja škola ili dodjele priznanja.

-U siječnju smo po snijegu i na minus deset stupnjeva prikupljali potpise, a danas smo ponovno ovdje po cjelodnevnoj kiši. Izbora nemamo. Kad su u pitanju temeljna ljudska prava naše djece, pregovora i kompromisa nema, mi na ovome sigurno nećemo stati - zaključili su okupljeni roditelji.