BISKUPIJSKO HODOČAŠĆE ZDRAVSTVENIH DJELATNIKA GOSPI VOĆINSKOJ

Zdravstveni djelatnici s područja Požeške biskupije hodočastili su 22. lipnja 2024. u Voćin. Na njem su sudjelovali članovi podružnica Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva u Požeškoj biskupiji i Hrvatske katoličke udruge medicinskih sestara i tehničara u Požeškoj biskupiji te djelatnici Specijalne bolnice za psihijatriju i palijativnu skrb Sv. Rafael na Strmcu kao i drugi zdravstveni djelatnici i zaposlenici u zdravstvu, a pridružili su im se i hodočasnici iz Župa sv. Jane i sv. Mihaela Arkanđela iz Cerne predvođeni svojim župnicima.
Program je započeo ulaznom procesijom od hodočasničkog križa prema bazilici, gdje su hodočasnici pjesmom i molitvom pozdravili Gospu Voćinsku.

Potom je Ivan Bodrožić profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu održao u župnoj pastoralnoj dvorani predavanje na temu „Zdravstveni djelatnici u službi Isusova liječničkog poslanja“. Na temelju svetopisamskih tekstova, napose evanđelja po Luki koji je po struci bio liječnik, postavio je Isusa kao uzor odnosa prema bolesnima i ljudima u potrebi. Napomenuo je kako je i u Isusovo vrijeme bilo liječnika koji su svoju službu vršili radi zarade ili drugih sebičnih interesa, a Isus svojim pristupom daje novu viziju medicine, liječenja i pristupa čovjeku stavljajući u prvi plan njegovo dobro. Ustvrdio je da bolest kao i grijeh nagrizaju čovjeka i odvode ga u smrt, a upravo medicina ima privilegiju to spriječiti. „Bolest ne ugrožava samo tijelo, nego nagriza ljudsku cjelovitost. Stoga je medicina je drukčija od svih ostalih znanosti jer sprječava ugrozu života“, kazao je prof. Bodrožić te zaključio kako je medicinska struka uistinu uzvišena jer dotiče čovjeka u cjelovitosti i staje u obranu njegove cjelovitosti. Govoreći nadalje kako je Isus svoje učenike pozvao na služenje potrebnima besplatno i bez interesa, pozvao je zdravstvene djelatnike da u svom poslanju postave čovjeka u središte bez obzira na imovinsko stanje, društveni položaj, nacionalnu ili vjersku pripadnost. Citirajući potom papu Franju koji govori kako suvremena medicina riskira biti svedena na nešto tehnokratsko što u konačnici dovodi do moralnog relativizma, upozorio je nazočne kako su mnogi trendovi današnjeg svijeta uvjetovani financijskim interesima koji utječu na zakonodavstvo, a onda i na medicinu. Na kraju ih je ohrabrio da potaknuti Isusovim primjerom služe čovjeku čuvajući dostojanstvo života te ih je pozvao da svoju vjeru učvršćuju svetim sakramentima i molitvenim životom.

Hodočasnici su potom u pripravi za svetu misu izmolili u bazilici svetu krunicu tijekom koje su imali prigodu za osobnu ispovijed. Središte hodočašća bilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio požeški biskup Ivo Martinović, u zajedništvu s duhovnicima katoličkih udruga medicinskih sestara i liječnika te dušobrižnicima u bolnicama s područja Požeške biskupije i drugim svećenicima. Biskup Ivo je najprije pred Gospinim likom uputio pozdrav Isusovoj Majci, Gospi Voćinskoj, a potom izrazio dobrodošlicu svima nazočnima. Pozdravio je nazočne svećenike, duhovne asistente katoličkih zdravstvenih udruga liječnika i medicinskih sestara i tehničara. Ističući kako je euharistijsko otajstvo najveći izvor milosti u našem vjerničkom životu, pozvao je sudionike slavlja neka povjere Bogu po Gospi od Utočišta sve svoje vlastite životne nevolje i poteškoće svoga poslanja i zahvale mu za sva dobra koja od njega primaju.

Prigodnu homiliju biskup je započeo ustvrdivši kako je naviješteni evanđeoski ulomak iako napisan prije gotovo dva tisućljeća i danas vrlo aktualan te je kazao kako je čovjek bez obzira na povijesna događanja uvijek usmjeren na svoj život. O toj usmjerenosti, nastavlja biskup Martinović, i Isus govori u riječima: „Ne možete služiti Bogu i bogatstvu“ (Mt 6,24). Potom je ustvrdio kako se svaki ljudski život ostvaruje u služenju. „Svatko od nas je pozvan služiti i svatko od nas na svoj način služi. Roditelji u obitelji znaju kako je služenje veliki dar, ali i žrtva“, poručio je biskup te ustvrdio kako naše služenje osim što je dar i milost, može biti i velika patnja ili križ kada to služenje drugi ne poštuju ili čak preziru. Ohrabrio je hodočasnike govoreći da bez obzira na sve poteškoće trebaju ustrajati u svom služenju i darivanju drugima. Govoreći nadalje o služenju biskup se posebno obratio zdravstvenim djelatnicima te ima poručio kako je njihov život i rad od velike važnosti za ljudski život. „U najtežim trenucima ljudskog života i neizvjesnosti kad mnoge osobe nisu sigurne hoće li ostati na životu, koliko je važno i dragocjeno pružiti im lijek, čašu vode ili samo riječi ohrabrenja „bit će bolje“. Koji puta niti riječ nije potrebna, nego samo vaša prisutnost koja daje sigurnost osobi koja podnosi tešku bol, patnju ili umire, da osjeti blizinu i ljubav, i po vama znak Božje prisutnosti i ljubavi.“

U nastavku homilije biskup se protumačio daljnje Isusove riječi upućenje učenicima: „Ne budite zabrinuti!“ (Mt 6,25) ustvrdivši kako se Isusovi učenici prepoznaju po vjeri i oslonjenosti na Boga. S druge strane, nastavlja biskup, oni koji su zabrinuti samo za zemaljsko, to su pogani, to su oni koji ne vjeruju u Boga i ne misle o vječnom životu, nego samo na ovaj zemaljski život. Potaknuo je vjernike na promišljanje o tome koliko je danas prisutan taj poganski mentalitet, stil ponašanja i razmišljanja i u vjerničkom životu? „Često se ponašamo kao da smo zanemarili Kraljevstvo nebesko. Ne razmišljamo o vječnosti, o svršetku svoga života. Poput pogana često se opterećujemo za jelo, piće, što ćemo obući, što ćemo kupiti, brinemo za materijalne stvari, bogatstvo i karijeru, za ono što je zemaljsko i prolazno. A kad dođemo u stvarnost bolesničke postelje i nemoći, onda imamo samo jednu želju i brigu, želimo ostati živi, želimo još živjeti“, ustvrdio je biskup Martinović te poručio kako nas Isus želi osloboditi zemaljskih briga te nam u slikama poručuje kako je Bog onaj koji se brine o čovjeku. „Često zaboravljamo ovu Božju brigu i sve želimo staviti u svoje ruke, u svoje granice, u svoje okvire. Međutim, pred smrću ne možemo ništa učiniti jer mi nismo gospodari života. Ne možemo učiniti život vječnim na zemlji. Možemo ga djelomično poboljšati i medicina u tomu smislu čini puno, ali nitko na ovoj zemlji nije ostao vječno“ zaključuje biskup pozivajući vjernike da svoje živote usmjere još više prema Bogu i svoje povjerenje stave u Njega.

Podsjećajući na Isusa koji je prošao zemljom čineći dobro, služeći ljudima, liječeći bolesnike, izganjajući zloduhe, opraštajući grijehe, oživljavajući mrtve, biskup je na svršetku kazao kako je Isus sve to činio iz ljubavi prema čovjeku i kako bi smo upoznali Boga Oca koji ga je poslao. Pozvao je sve hodočasnike da njihova ljubav i život budu djela služenja po kojem će drugi još više upoznati Boga Oca i Isusa Krista njegova objavitelja. Na kraju homilije sva njihova nastojanja preporučio je zagovoru Isusove Majke, Gospe od Utočišta.

Pri svršetku svete pričesti, sudionici slavlja predvođeni biskupom Martinovićem izmolili su čin predanja Isusovoj Majci. Na svršetku svete mise biskup je zahvalio svim hodočasnicima za sudjelovanje na hodočašću, a na poseban način Hrvoju Bogadiju, predsjedniku požeške podružnice Hrvatskog katoličkog liječničkog društva i sestri Suzani Šarčević, predsjednici Hrvatske katoličke udruge medicinskih sestara i tehničara u Požeškoj biskupiji za njihov doprinos organizaciji hodočašća, kao i svim drugim liječnicima i medicinskim sestrama. Zahvalio je svećenicima, kako duhovnim asistentima spomenutih udruga, tako i dušobrižnicima u bolnicama, a Ivanu Bodrožiću za predavanje koje je održao u programu prije svete mise. Nakon slavlja u crkvi za zdravstvene djelatnike organiziran je domjenak u „Hrvatskom domu“.