Veselo na požeškom Sokolovcu: Kumovi i prijatelji obrali vinograd obitelji Vuković, na kraju ih dočekao obavezni odojak

U vinogradu obitelji Sanje i Zlatka Vukovića, smještenom na poznatom požeškom brdu Sokolovac, podno Domovinskog križa, ovogodišnja berba grožđa uspješno je privedena kraju. Cijeli posao ne bi bio moguć bez vrijednih ruku vinskih kumova, prijatelja i rodbine koji su se i ove godine odazvali pozivu domaćina.

Kako nalažu stari običaji, berače su u ranim jutarnjim satima dočekali domaćin Zlatko i njegova supruga Sanja s bogatom slavonskom okrepom. Na stolu su se našli domaći kulen, kulenova seka, slanina, šunka i domaći sir. Za tradicionalni domaći kruh pobrinula se njihova kuma, dok je supruga Sanja berače razveselila svježim kiflicama i kolačima. Ipak, doručak nije dugo trajao jer je trebalo zasukati rukave i krenuti u redove kako bi gazda Zlatko od ubranih plodova mogao proizvesti vrhunsko vino.

– U vinogradu imam 1400 panjeva bijelog pinota, graševine i frankovke. Ovogodišnja kvaliteta je dobra, slador je odličan. Kao najbolja sorta ove se godine pokazao bijeli pinot. Ako malo zavirimo u prošlost, upravo su fratri koji su imali vinograde ovdje na Sokolovcu još u 17. stoljeću osvajali prestižne nagrade i medalje u Parizu i drugim zapadnim zemljama za vino od bijelog pinota. To je sorta koja definitivno treba biti na ovom brdu – istaknuo je Zlatko Vuković, dodajući kako uvijek proizvede dovoljno vina za vlastite potrebe, ali i za brojne prijatelje koji su česti gosti u njegovu vinogradu.

– Nisam Zagorac, ali mogu za sebe reći: "Još nisam prodao vina, sve mi je popila moja družina" – u šali je dodao dobro raspoloženi domaćin.

Dok su berači punili gajbe grožđem koje će se prešati u obiteljskoj kući u Požegi, gdje je i podrum, s brežuljka se proširio miris pečenog odojka. Taj prepoznatljivi miris ubrzao je završne radove kako bi svi okupljeni što prije sjeli za zajednički stol.

– Nema berbe bez odojka. Toga su se držali stari vinogradari, a tu sam tradiciju i ja naslijedio. Nije bitno koliko ima grožđa, ali pečeni odojak mora biti – zaključio je Zlatko.