Bio jednom jedan zid na Rudini

Autor: Požega.EU

…..Posljednji zid na Rudini odbrojava svoje dane. Odvojio se od zemlje zbog vlage u svojim temeljima gdje je kamen vapnenac tijekom stoljeća upio mnogo vlage koja rastvara njegovu strukturu, te postaje krhak i mekan. Pritisak gornjeg sloja zidine je toliko velik (3 m) da se zid mora srušiti. Uostalom, od 1210.g, čuvao je gospodarsku zgradu u zaleđu Benediktinske opatije i, kao da kaže: ‘ – Dosta je. Ne mogu više…’

Nakon njegova rušenja ostaje nezaštićena zemlja visine 3 metra koja će se prirodnim procesom zbog kiše i snijega odronjavati i, tada će se dogoditi nešto zanimljivo – na svjetlo dana izroniti će stoljećima sakriveni predmeti koji su, nakon paljevine i rušenja samostana i pratećih zgrada, ostali zarobljeni, sačuvani u zemlji. A što se tamo krije sada je tajna…

Ali, ako znamo da se tamo nalazilo skladište žitarica, vinarski podrum, ljekarna, radionice, alati i dr. stvari tada možemo predvidjeti što bi se moglo pojaviti. Naime, pljačkaši kradu predmete koje mogu prodati, dakle, zlato, srebro, nakit i druge vrijedne stvari. Nitko neće ukrasti uporabne predmete kojima su se u to vrijeme svi koristili i koji su se svagdje nalazili. A, upravo su sada ti predmeti bitni, jer najbolje govore o tim davnim vremenima, životu i radu. Tako jedan predmet, npr. mamuze za čizme jahača, koje su pronađene u samostanu, više govore od mnogo teorijskih stranica! A, što bi se dogodilo, ako se pronađu vinarske bačve i vinarska oprema? Doznali bismo kako se tada pravilo vino i od kojih sorti… Požeška dolina je vinarski raj i takva izvorna, istinita priča svima bi koristila. Ne bi bilo potrebe da se prepričavaju ‘legende’ koje ne drže vodu, tj. logiku.

Međutim, problem je u tome što je Rudina svakome dostupna i nitko ne zna tko će tamo doći, nešto naći i odnijeti, otuđiti. Uostalom, malo je koga za to briga. Postoje osobe koje ništa ne žele zadržati za sebe, jer je to svetogrđe i protivi se istraživačkom idealu. Ali, kome to predati? Gdje će se to spremiti i čuvati? Poznato je da naše strukture moći nikada nisu, tijekom mnogih godina, pokazale interes za Rudinu i da zato sada ne postoji adekvatan skladišni prostor, deponij za arheološke predmete, nalaze ne samo sa Rudine. Nije potrebno ništa blještavo sa granitom, lusterima i klima uređajima. Dovoljan je nekakav obični hladni, mračni, prozračni i sigurni prostor sa  policama. Ništa više, ništa bolje i ljepše. Takvi prostori, prizemni i prazni, postoje, ali ih nitko nije tražio, pronašao i iskoristio.

Briga za kulturnu baštinu je briga koju svatko mora smatrati svojom brigom.

Autor: Ljubiša Aleksić

Više iz kategorije

enterslots kdslots777 vegasgg autospin88 jempol88 playbet88 luxury333 fit188 bigdewa megahoki88 warung168 gas138 nusa365 gebyar123 kencana88 max77 garuda999 koinvegas mantul138 autowin88 emas168 pusatwin ajaib88 monsterbola bonus138 kencana88 koko138 bet88 dragon77 dunia777 bigdewa jakartacash 7winbet emas138 toto slot