Zeko gricka državni aparat!

… Probudio se jednog jutra u podne zeko u grmlju zbog buke u blizini. Bacio je pogled i vidi neku veliku mašinu kako vuče plug, a zatim neke ljude kako sade stabla trešanja u duboke brazde. I to na njegovom životnom prostoru! Nitko njega ništa nije pitao! Kao da ne postoji! Osjetio je zeko nervozu i bijes, te se bunt  pojavio u njegovim junačkim grudima! Premda je znao da je on samo zec i da ne može protiv države ipak je morao nešto poduzeti!

Upalio je svoj solarni laptop i prošetao preko poljoprivrednih tema. Naletio je na neku TV emisiju ‘Kuku lele’, jer tamo svi kukaju i vidio kako seljaci ruše, čupaju stabla šljiva, jer su dobili poticaje i nasadili voćnjake, a kada su šljive rodile nitko neće da ih otkupi. Tako bi bilo i sa ovim trešnjama, zapravo, počešao se iza uha – sve bi trešnje pojele ptice u jatima. On bi mogao samo gledati kako se one časte i to na njegovom terenu. Bila je to kap rose koja je prelila čašu…

Odlučio je zeko poslati jasnu poruku tko je ovdje gazda i kako voćke nisu imale zaštitu, a i da su imale ove tanke i niske mrežice to njemu ne bi smetalo, jer bi se propeo i napravio planirani posao – gricnuo svako stablo trešnje! Njegova dva gornja, prednja zuba bila su stvorena baš za grickanje. I tako je morao nekoliko noći grickati, jer se radilo o tisućama trešanja, a zatim posve umoran u ranu zoru zavući se u grmlje i zaspati. Poslije njega stigla je visoka divljač, jeleni, srne i divlje svinje, koji su ovdje tražili hranu i usput se očešali o trešnje čisto da bi obilježili svoj teritorij, jer i oni su ovdje bili poznati stanovnici, ali bez kućnog broja. Na mjestu gdje je zeko gricnuo, cviknuo trešnju tanko stablo se slomilo i osušilo.

Ma, nije zeko mrzio divlje trešnje. Gledao bi u proljeće kako cvijeta tisuću cvjetova i slušao zujanje pčela. Topio se od miline i pazio da ga lisica ne uhvati u tome transu zubima za vrat i otrese kao zeca… Ali, to su bile divlje trešnje koje same rastu u  divljini gdje se znaju pravila divljine.

Nije njega pekla savjest što je napravio štetu, jer je branio i obranio svoj teritorij. Stavio je tablu sa natpisom ‘minirano’ pored grmlja da mu nitko ne prilazi i odgledao jedan crtić na laptopu, te zaspao slatkim snom. Kada ponovo stigne netko zbog novicaja taj će znati da je ovdje zeko gazda i bez njegovog blagoslova nema šanse da će nešto raditi, saditi i uspjeti. Dosta je bilo te anarhije.

/Foto: pugos-gradnja i Lj. Aleksić/

0 Comment