Zanimljive su te “Rimske ceste” koje su danas zaboravljene, a nekad bile veoma značajne

…Davna prošlost nije tako daleko vremenski bila kada zakoračite u nju i osjetite čari prošlih vremena sa usporedbom sa knjigama iz povijesti, te kada sve postane nevjerojatno logično i blisko. Mnogi se u čudu pitaju da li su ovdje u našim krajevima uopće postojale Rimske ceste i kako izgledaju? Paradoks je u tome što su mnogi ljudi cijeli svoj život proveli na tim cestama ili pored njih, a nisu znali i slutili čije su to ceste, zašto su i kako nastale, tj. tko ih je i kada sagradio?  Mnoge su takve ceste zarasle u šipražje i njima se nitko više ne koristi, ali i one su zadržale osnovni detalj – ukopane su u zemlju, tj. njihovu putanju prate zemljane uzvisine, bentovi i obale.

Postoji jednostavan i logičan razlog zašto su Rimske ceste ukopavane u zemlju. Naime, podloga i gazište cesta morali su biti ravni i tvrdi, te su kopali mekanu zemlju sve dok nisu dolazili do tvrđega sloja kojeg su i nasipali pijeskom!  Zašto? Zamislite Rimskog vojnika, legionara koji je pješice hodao i nosio tešku vojnu opremu da hoda po neravnom i skliskom, blatnom  terenu sa uvalama i brdima, grbama – dokle bi njegova stopala, zglobovi i kosti izdržali pješačenje, a trebali su dnevno prijeći po petnaest kilometara? Tada bi redovito dolazilo do fizičkih ozljeda i takav vojnik više ne bi bio spreman za napore, hodanje i borbu. Dakle, izgubili bi vojnike samo zbog hodanja, kretanja.

Kada su Rimske vojskovođe shvatile koliko su dobre ceste bitne za njihova osvajanja, a oni su mislili da će Rimsko carstvo trajati vječno, razvili su i propisali tehniku građenja Rimskih cesta. Kako su imali na tisuće robova njima radna snaga nije bila problem. Tako uređene ceste bile su korisne za konjanike i kola, te za orijentaciju u prostoru svojih provincija.

Mnoge su Rimske ceste asfaltirane i redovito se koriste, ali nitko se od vozača nije zapitao – a zašto pored cesta sa obje strane postoje te visoke obale?  Dakle, nasipi i asfalt su podigli razinu gazišta cesta za 50 do 100 centimetara, a ipak su obale, bentovi ostali tako visoki. Sada je i to jasno. Ne može se ni sanjati o kakvim se radnim akcijama radilo i koliko je u njima ljudi sudjelovalo. Slikovito se to najbolje vidi na cesti Zelene magistrale, uzbrdica do Sloboštine, a zatim cesta od sela Milivojevci do Tornja i dalje do Velike. Ceste su proširivane i kopani su kanali, ali izvorni oblik je sačuvan.

Izuzetno sačuvana Rimska cesta nalazi se na Rudini u izvornome obliku, a što snimke prikazuju. Obale uz cestu su visoke od dva do četiri metra, a podloga je nasuta, čvrsta i ravna. I, nema kanala uz cestu. Cesta se rijetko koristi, nitko je ne održava, ali je ipak savršeno sačuvana. To je školski, poučni primjer kako su izgledale Rimske ceste nekada davno. Kada se samo jednom upoznate sa takvom cestom i njenim pravilima tada ćete je uvijek prepoznati i na drugim lokacijama.

Svaka je cesta nekuda vodila i imala je svoju svrhu, nekada i sada. Premda Rimske ceste više nikome nisu važne – one ostaju kao uspomene na prohujalo vrijeme tu pored nas. Nemojte misliti da baš sve piše u školskim knjigama. Učionice se nalaze svagdje pored nas u prirodi.

Ljubiša Aleksić

0 Comment