U POŽEGI ROĐEN NA DANAŠNJI DAN: Armin Pavić-književni povjesničar, prevoditelj i sveučilišni profesor

Na današnji dan 29. ožujka 1844. u Požegi je prije 180 godina rođen Armin Pavić, hrvatski književni povjesničar, prevoditelj i sveučilišni profesor. Gimnaziju pohađa u rodnom gradu i Zagrebu, a klasičnu filologiju i slavistiku diplomira 1864 u Beču. Kao gimnazijski profesor službovao je u Osijeku, Požegi i Zagrebu, a od 1866. do 1868. u Varaždinu. Od 1877. je izvanredni, a od 1880. redovni profesor za hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na kojemu je bio i dekan (1882.–1883. i 1894.–1895.). Dužnost rektora zagrebačkog Sveučilišta obnaša od 1896. do 1897., redoviti član JAZU je od 1874. , a saborski zastupnik od 1884. do 1906. Od 1898. obavljao je dužnost predstojnika Odjela za bogoštovlje i nastavu Kraljevske zemaljske vlade u Zagrebu, a umirovljen je 1904. godine.

Armin Pavić je u mladosti objavljivao pjesme i pripovijetke, prijevode i kazališne kritike u „Dragoljubu“ i „Vijencu“. Poznatiji je kao znanstveni djelatnik, a bavio se književnom teorijom i literarnom poviješću. Pisao je kazališne i književne kritike u brojnim ondašnjim književnim i kazališnim časopisima. Ponajviše je pisao za ediciju „Stari pisci hrvatski“, a priredio je djela Ivana Gundulića i Junija Palmotića. Bio je poznat po tome što je sudjelovao u raspravi o podrijetlu Gundulićeva „Osmana“, tvrdeći u početku da su ga napisala dva pisca, a poslije se priklonio stajalištu o postojanju dvaju manjih spjevova koji su tek naknadno spojeni u jedan. U Izvješću Požeške gimnazije za školsku godinu 1870/71. objavio je raspravu »Kako se je izgubilo 14. i 15. pjevanje Gundulićeva Osmana?«, te je odmah privukao veliku pozornost kulturne javnosti. Nastala je polemika u kojoj se Pavićevoj tezi suprostavio Franjo Marković, a većina sudionika priklonila se kasnije Markovićevoj tezi. Zanimljivo je da je to prva znanstvena polemika u povijesti hrvatske književnosti.

Jedno od prvih Pavićevih djela je „Historija dubrovačke drame“ (1871), zajedno s monografskim raspravama o Ivanu Gunduliću (Estetička ocjena Gundulićeva Osmana, 1879; Postanje Gundulićeva Osmana, 1913) i J. Palmotiću (Junije Palmotić, 1883). Zanimljiv je to književnopovijesni prinos istraživanju hrvatske ranovjekovne književnosti, a Pavić je svrstan među značajnije književne povjesničare starijega naraštaja. On se tako odmaknuo od usko filološkog pristupa književnoj građi i krenuo putem sustavnijeg književnopovijesnog istraživanja. 

Kao književni povjesničar Pavić je objavio brojne članke, eseje i studije o hrvatskim piscima Juniju Palmotiću, Ivanu Tonku Mrnaviću, Đuri Daničiću. Posebno je istraživao književno stvaralaštvo Marina Držića te mu je među prvima posvetio veću pozornost. Pisao je o problemima narodne poezije, a objavio je brošuru o caru Porfirogenetu. Najvažniji su mu radovi spomenuta „Historija dubrovačke drame“ iz 1871. i ˝Studije o hrvatskom akcentu˝(1881). Od njegovog prevoditeljskog rada vrijedno je izdvojiti prijevode Anakreontove lirike u „Vijencu“ te zapažen i vrstan prijevod Aristotelove „Poetike“ s iscrpnim komentarima. Armin Pavić umro je 11. veljače 1914. u Zagrebu u 70. godini života.