POŽEGA – Obrtnička komora Požeško-slavonske županije u 2015. godini ulazi sa 924 aktivna obrtnika i kao takva je među najmanjima u Hrvatskoj. Broj smanjenja obrtnika, kao i u drugim sredinama, razlog je teška gospodarska situacija.
Statistički pokazatelji govore da su se svaki mjesec, u Požeško-slavonskoj županiji, u protekloj 2014. godini zatvarala po dva obrta. Sa 31.prosinca 2013. godine Požeško-slavonska Obrtnička komora brojila je 948 obrtnika iz čega proizlazi da su 24 obrta zatvorena u godinu dana.
Zabrinjavajuća je činjenica jer se nastavlja trend zatvaranja obrta, a za sada ostaje nepoznanica koliko može negativan trend ublažiti podatak da svake godine status majstora dobije oko 40-ak obrtnika, koji nisu svi iz Požeško-slavonske županije.
Najveće zanimanje za polaganjem majstorskih ispita, kako doznajemo od predsjednika Obrtničke komore Požeško-slavonske županije Stipe Barukčića je kod zanimanja za automehaničara, frizera, stolara i zidara. Uz činjenicu da je u Požegi polaganje za zvanje majstora jednostavnije i povoljnije nije zanemariva činjenica da se dobivene diplome priznaju i u drugim europskim zemljama jer se s majstorskim diplomama u inozemstvu može otvoriti vlastiti obrt na temelju tog dokumenta.
Obrtnici između 1970. i 1980. godine sa kontinuiranim poslovanjem do danas
Prema dostupnim podacima, od obrtnika koji i danas posluju, najstariji obrtnik u Požeštini je pekar Grozdanoski iz Kutjeva za kojeg je zabilježen početak rada 7.svibnja daleke 1970. godine. Autoprijevoz Jogun bilježi registraciju i početak rada u kolovozu 1971. godine dok je za Frizerski salon Mirjane Jogun upisan datum početka rada u svibnju 1976. godine. Frizer za muškarce Andrija Mihaljević posluje u kontinuitetu od 28.rujna 1977. godine dok Vulkanizerska radnja Neruda ima kontinuitet od 1.ožujka 1979. godine. Precizni mehaničar Đimoti je registriran da djelatnost obavlja od 14.svibnja 1979. godine, a Javni prijevoz Maurman iz Treštanovaca 1.listopada 1979. godine.
Zavređuju li određeno priznanje ili neku povlasticu oni koji koji su unatoč “burama i olujama” ostali i opstali kontinuirano radeći 35 i više godina u obrtništvu prenoseći s koljena na koljeno ono što je njegovalo i sačuvalo više generacija iz iste obitelji treba ostaviti da to procjene oni iz državnih, lokalnih ili strukovnih jedinica odnosno organizacija.