POŽEGA – Kroz protekla stoljeća mnogo je pisano o veličanstvenoj pobjedi Požežana nad Turcima pod vodstvom fra Luke Imbrišimovića Sokola na brdu Sokolovac iznad grada. Luka Ilić Oriovčanin književnik i ondašnji vojni duhovnik, te župnik objavio je 1874. godine zanimljivu knjigu pod nazivom „Lovorike gradiškoga narodnoga graničarskog puka br. 8“ što su zapravo narodne pjesme koje je Oriovčanin sabrao i razjasnio jer se uglavnom radi o pjesmama nastalim u narodu, a one opjevavaju tadašnje događaje ponajviše ratne borbe i junake toga vremena.
Jedan dio te povijesno zanimljive i rijetke knjige čini cjelina pod nazivom „Luka Imbrišimović sa Turci u boju“, a tu je posebno opjevana bitka 1689. godine kada je nekoliko tisuća protjeranih Turaka ponovo navalilo na Požegu. Čuvši za to Imbrišimović se sa okolnim stanovništvom borio protiv njih, te ih otjerao, a u znak toga događaja Požežani su brdo gdje je bila ključna borba prozvali Sokolovcem, vođi borbe dali su ime Sokol, te se taj dan 12. ožujak slavi kao Grgurevo u požeškim brdima uz pucnjeve iz topova i mužara. Taj se dan slavi kao Dan grada Požege.
Donosimo izvatke iz pjesme koja bitku opjevava, a pjevao ju je Jozo Bošnjaković iz Velike:
Oj slavonci sinci od junakah,
Zlo sjedite, zlo vino pijete,
Zlo će biti ako s’ nedignete
Nedignete i nerazgledate,
Nad vami je šuma probrstala,
Probrstala i već prolistala,
Da sakrije silnu tursku vojsku,
Silnu vojsku cara čestitoga,
Koja će vam mnogo dodijati,
Već se diž’te na noge lagane,
I hajdete Turkom na susrjete,
Turke ćete u gori susrjesti
Nepripravne, za boj neuredne
Ako Bog da, da složni budete,
A i složno na nje udarite,
Lasno ćete Turke predobiti,,
Turci bo su na mejdanu slabi….
Sokol Luka sibinjskoga roda,
Sokol Luka poslušao vilu,
Pa on svlači misničko odjelo,
I oblači od mejdana ruvo,
Pa on ide ravnieh sokacih
I pozivlje što vojevat može.
Kad je sokol četu sakupio,
Ljepu četu ljepieh junakah,
Bjesjedio j’ četi govorio:
Djeco moja sivi sokolovi…
Da se na nas silni Turci dižu,
I da će nas opet podjarmiti…
Kad je danak sutra osvanuo,
I danica pomolila lice
Udri sokol na turske šatore,
Na šatore i pospane Turke.
Skaču Turci al’ uteć’ nemogu.
Britka sablja za šalu neznade.
Pogiboše Age i Spahije,
Janjičarah ni broja se nezna,
Samo osta Bršljanobvić Aga…
Agu ćemo u Beč odpravljati,
I poklonit caru gospodinu,
Nek kazuje, i nek pripovjeda,
Kako Sokol za cara vojuje.
To govori Sokol od Sibinja,
To govori pak se preoblači,
Pa oblači misničko odjelo,
Da zahvali Bogu i Mariji,
To j’ od Turak’ zemlja očistita.
Uz ove stihove Jozo Pamuklić iz požeške Mitrovice(današnje Trenkovo) dodao je još stihova:
Podiže se Sokol od Sibinja,
Gdje su Turci šatore razapeli,
U šatorih noćcu prenoćili
Bez busijah i bez stražarijah,
Bez sdocvjetas i pravog napretka.
U snu ih je zateko Sokole,
Pa ih kolje kao vuče janjce….