TRADICIONALNO SLAVONSKO KOLINJE U OBITELJI JAGEČIĆ IZ BIŠKUPACA: Toplo vrijeme nije dobro za meso

Sredina je studenog i vrijeme kada se u požeškom kraju počinje sa slavonskim kolinjem. Tako je i u obitelji Vinka Jagečića iz Biškupaca. Na ovom poslu okupila se rodbina, kumovi, susjedi i prijatelji iz sela i susjednih naselja. Nikako ga ne propuštaju povratnici iz Francuske, rođaci Nada i Drago Rezo. Dok se okupljaju pije se kuhana rakija i jedu prošlogodišnja šunka i kulen.

Voda je vani zavrila u kotlu te se kreće na posao. Jagečići su imali bravca od oko 230 kilograma kojeg je majka Marija othranili u vlastitom svinjcu tijekom godine. U obaranju, šurenju i pažunjaju svinje sudjeluju svi muškarci, a vode ga mesari, kum Mario Vukoja iz Potočana i Željko Božić iz Poljanske. Obrada polovica i odvajanje pojedinih komada obavlja se na traktorskoj hidraulici Karla Dvoračeka, također iz Poljanske.

Rođaka Nada priprema doručak, pečenu jetricu s bijelim lukom, a Vinkova mama Marija starinsko jelo pod nazivom Tijani, a riječ je bubrezima i mozgu pečeni u maramici od sala. Ovo jelo za kolinje jedino se priprema u biškupačkom kraju.

Posao oko guljenju slanine i sala, obradi mesa i nadijevaju kobasice, kulinovih seka, kulena i krvavica zaduženi su šogor Tona Nemet iz Velike i suseljanin Marko Tomić Đurađov. Mast tope i prešaju čvarke susjedi Vlado Ivanešić i Vinko Lukić. Mesa i prerađevina je puno, ali sve je gotovo prije podneva.

Vinka brine toplo vrijeme, neprimjereno za ovo doba godine. Dnevna temperatura je oko 20 stupnjeva Celzijevih. To nije dobro za meso koje bi se trebalo ohladiti prije soljenja i spremanja u zamrzivač. Pojavljuju se i muhe. Proozlazi da je mjesec studeni samo po imenu studeni.

Za ručak se serviraju friške pečene kobasice i krvavica, ruskavi čvarci, pečeno meso i sarma. Osim domaće rakije pije se graševina iz Vinkovog podruma.