Svetkovina Svih Svetih u Požegi na požeškom groblju sv. Ilije

Na svetkovinu Svih Svetih, 1. studenog požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je središnje euharistijsko slavlje na glavnom požeškom groblju sv. Ilije u zajedništvu sa svećenicima iz požeških župa i iz središnjih biskupijskih ustanova. Pozdravio je nazočne vjernike, kazavši da na svetkovinu Svih svetih slavimo one članove Crkve koji su svojom vjerničkom suradnjom i vjernošću omogućili Isusu Kristu da u njima ostvari djelo spasenja i pridruži ih punini života u nebeskoj slavi. Dodao je da su nam pored toga u srcu i mislima naši preminuli za koje molimo da budu dionice proslave svih svetih.

U homiliji biskup je podsjetio kako današnja svetkovina Svih svetih i sutrašnji spomendan vjernih mrtvih bude u nama nostalgiju za prošlošću i za onima koji su se svojom žrtvom i ljubavlju ugradili u naš ovozemaljski život. Dodao je kako navedenu nostalgiju za prošlošću niti nostalgiju za budućnošću koja se očituje u našim čežnjama za vječnošću ne uspijevamo pravo opisati. Kazao je da pjesnicima to polazi bolje za rukom te ih je pozvao u pomoć. Spomenuo je kako mu je pjesmu «Modra rijeka» veoma draga još od školskih dana, u kojoj je pjesnik Mak Dizdar ljudski život opisao metaforom rijeke i potrebe da prijeđemo na njezinu drugu obalu: «Nitko ne zna gdje je ona. Malo znamo al’ je znano. Iza gora, iza dola. Iza sedam, iza osam. I još dalje i još gore […] Ima jedna modra rijeka. Široka je, duboka je. Sto godina široka je, tisuć ljeta duboka je. O duljini i ne sanjaj […] Ima jedna modra rijeka. Ima jedna modra rijeka. Valja nama preko rijeke.» Podsjetio je zatim kako smo u nekim ranijim godinama pjevali pjesmu talijanskog cantautora Sergia Endriga «Arca di Noè» – «Noina Arka», izdvojivši njezine stihove: «Partirà la nave, partirà. Dov’arriverà, questo non si sa» – «Krenut će, krenuti lađa. Kamo će stići, ne zna se». Naveo je i pjesmu «Kud plovi ovaj brod?, Radojke Šverko; «Kud’ plovi ovaj brod, kud’ ljude odnosi? I dal’ itko zna, što more sprema? Kud vodi ovaj put kojim smo krenuli? Od svega samo znam, povratka nema».
Zahvalivši svim trima pjesnicima za riječi koje dodiruju istinu, nikad dokraja izrečenu niti dohvaćenu, biskup je ustvrdio kako je ovaj naš život zaista poput rijeke koja teče, ali još više poput rijeke preko koje treba prijeći na drugu obalu, na kojoj se nalazi život, istinski naš život. Čim smo se rodili, sjeli smo na neki brod – obično uspoređujemo život s putovanjem brodom, kazao je biskup i poručio sudionicima slavlje da odgovor na pitanje: «Kuda će stići njihov životni brod?», ovisi o brodu na koji su s sjeli, do kojeg su odredišta pribavili putnu kartu i tko je njegov kormilar. Povezujući ovaj metaforički govor sa svetkovinom Svih svetih, biskup je kazao da su sveci ljudi koji su u krštenju sjeli u Isusov brod – Crkvu, pribavili kartu njegove ljubavi kojom je pobijedio smrt, životom svjedočili ono što su u krštenju postali, a Gospodin ih ohrabrivao i svojim Duhom osnaživao te su s njime prispjeli u željenu luku vječnosti. Podsjetio je nazočne vjernike da su se i oni krštenjem ukrcali na taj Isusov brod, koji se zove Crkva Isusova, i da na njemu plove prema odredištu koje nisu oni sami odredili, nego kormilar Isus Krist, a to konačno odredište jest pobjeda nad smrću koju je on za nas ostvario u svom slavnom uskrsnuću. Naglasio je kako u toj pobjedi nad smrću sve naše nostalgije dobivaju smisao, i da je to radost ove svetkovine.
Podsjetio je da je većina živih i preminulih ljudi u Hrvatskoj krštena i kazao da su se naši pokojnici po krštenju ukrcali na Isusov brod koji plovi prema vječnosti. Izrazio je nadu kako im je Gospodin Isus podario mogućnost da u lađi njegove Crkve prijeđu ovozemaljsku rijeku smrti, uplove u vječni život na nebu, pridruživši ih nebrojenom mnoštvu svetih o kojem govori apostol Ivan u ulomku prvog čitanja iz Knjige otkrivenja. Pripomenuo je kako nebo nije mjesto, nego Božja osoba, blizina, ljubav, toplina, punina i svjetlost. Dodao je kako se pobjednička moć Isusove ljubavi očituje u životu po blaženstvima o kojim je riječ u evanđeoskom ulomku, naglasivši kako su blaženstva bila pravila po kojima su sveci živjeli tijekom svoga putovanja na Isusovoj lađi, te je pozvao sudionike slavlja da ih u tome nasljeduju.

Još je naveo riječi novog apostolskog nuncija u Republici Hrvatskoj msgr. Giorgia Lingue, izrečene u propovijedi u Zagrebačkoj katedrali na misnom slavlju kojim je započeo svoju službu minulog 17. listopada, kojima je ljubav prema bolesnoj majci usporedio s ljubavlju prema majci Crkvi, izranjenoj ljudskim slabostima. Kao što mu je majčina bolest i slabost na nedavnom oproštaju s njome prigodom dolaska u Hrvatsku bila razlog da je još više zavoli, tako su mu slabosti Crkve razlog da je još više ljubi. Biskup je potaknuo sudionike slavlja svetkovine Svih svetih neka ne budu zavedeni ljudskim slabostima u Crkvi, znajući da će Isusova pobjednička ljubav biti jača od njih, ustvrdivši da nema drugog broda od Crkve kojim bi se mogla dalje stići. Pozvao ih je da se obnove u svijesti kako mogu biti sveti, ne po svojim djelima, nego po Božjem djelu u njima, da od njega žive i po njem dospiju do svog konačnog cilja.
Na svršetku svete mise biskup je predvodio molitvu odrješenja za pokojne i blagoslov grobova, a sudionici slavlja očitovali svoju nadu u uskrsnuće pjesmom »Kraljice neba, raduj se«. Podsjetio ih je da im je Isus Krist na krštenju darovao dobru kartu za put u vječnost i primio ih u svoju lađu – Crkvu, te ih je pozvao da mu ostanu vjerni u njegovoj lađi, uvjereni da će pod njegovim vodstvom dospjeti do vječnosti. Zaželjevši im puno mira u srcima, na sve je zazvao Božji blagoslov.

0 Comment