Snažnije i hrabrije od zaplotnjačkih likova koji ih ucjenjuju, vrijeđaju i „savjetuju“

Autor: DK

Jesu li žene u politici često meta verbalnog zlostavljanja, medijskog mobinga, svojevrsnog reketarenja i ucjenjivanja? Gradonačelnica Supetra, Ivana Marković, bila je prisiljena prijaviti policiji sustavno maltretiranje i verbalne progone koje trpi po društvenim mrežama, a kap koja je prelila čašu primitak je pisane prijetnje.

Dirali su joj obitelj, majku, i oca koji je ozbiljno bolestan.

Gradonačelnice Ana-Marija Petin iz Orahovice i Jasenka Auguštan-Pentek iz Zlatara  ispričale  su svoje iskustvo. Obje su naglasile kako su upravo žene najčešće mete te se u pitanje dovode njihove kompetencije, sposobnosti, stavovi i pojavnost, a učestalo im se zadire u privatan život te napada partnere, roditelje pa čak i djecu.

Zamjenica gradonačelnika Nove Gradiške Ivana Trupina ovako je opisala tri godine svoga mandata:

-Sve ono što se događalo u zadnje tri godine je jedna vrsta nasilja nad ženama. Doživljavala sam diskriminaciju na svim razinama na kojima to jedna mlada žena u politici može doživljavati– izjavila je zamjenica gradonačelnika na sjednici Gradskog vijeća.

O mogućim ucjenama, prijetnjama, javnom omalovažavanju, „prijateljskim“ sugestijama, samo zato što su žene, razgovarali smo s nekoliko slavonskih političarki. Neke od njih svojim radom i javnim istupima u prah  pretvorile stereotipe o muškarcima kao hrabrijim i sposobnijim političarima, pa su i odgovori, koje su dale, tim zanimljiviji.

Antonija Jozić, gradonačelnica Pleternice

-Obzirom da sam politički aktivna preko 10 godina naravno da je kroz to vrijeme bilo svakakvih situacija, od onih suptilnih, do „čitanja između redaka“ pa do situacije indirektne i direktne prijetnje od strane političara i nekih koji sebe vide moćnijima nego što stvarno jesu. Ovih „dobronamjernih“ posrednika u posljednje vrijeme imam jako puno, uglavnom se pojave u trenucima nekakvog potencijalnog političkog napredovanja ili pred izbore. Tada se slažu konstrukcije koje vrijeđaju logiku, a zaboravljaju i minoriziraju rezultati jer su jedino oni relevantni za ocjenu nečijeg rada i ide se na osobnu razinu i obitelj. To se na posebno ružan način radi ženama u politici, pretpostavljam iz razloga jer nas se smatra slabijim spolom. Mi smo uvijek „nečije“, a ne svoje, marionete u nečijim rukama, lijepe žene koje potpisuju ono što im mentori napišu i sl. Komentira se naš izgled, glavna vijest je ono što smo obukle i kakvu frizuru imamo, a ne ono što smo učinile ili rekle. Nisam primijetila da se na takav način „obračunava“ s muškim kolegama. Rekao mi je jedan kolega: Sve će ti Antonija oprostiti, ali uspjeh neće! Valjda je u tom našem svijetu, u nečijim glavama,  skroz nevjerojatna situacija da je neka žena uspješna, da razmišlja svojom glavom, zna smjer i put kojim korača, ima viziju, odlučnost i hrabrost mijenjati svijet oko sebe.

Slavica Lemaić, nezavisna gradska vijećnica u Slavonskom Brodu

-Prve prijetnje dobila sam prije nego što sam postala gradska vijećnica. Grad Slavonski Brod na svojoj službenoj Internet stranici, još 2014. godine, najavio podnošenje kaznene prijave protiv mene zbog, navodnog, uznemiravanja javnosti plasiranjem netočnih informacija vezanih uz prodaju gradskog zemljišta u Gupčevoj ulici. To je bio klasični pokušaj zastrašivanja. Državno odvjetništvo RH protiv mene nije pokrenulo nikakvu istragu, a danas svatko može lako provjeriti da je gradsko zemljište u Gupčevoj ulici postalo privatno vlasništvo i da su moje tvrdnje bile istinite. Drugu prijetnju dobila sam od jednog poduzetnika koji često sklapa poslove s Gradom, i to pred svjedokinjom u centru grada. Motiv za prijetnju bilo je moje pisanje o jednom gradskom projektu. Za vrijeme ovog mandata doživjela sam i treću prijetnju i to javno izrečenu, pred svjedokinjom, na fišijadi 2019. godine. Motiv za tu prijetnju, meni nepoznate osobe, bila je moja medijska konferencija na kojoj sam govorila o tome kako je izgradnja kajak kanu kluba, od najavljenih tri milijuna kuna, u konačnici koštala više od deset milijuna kuna. Sve tri prijetnje dolaze od članova iste interesne skupine, a njihov cilj je bio pokušaj da me ušutkaju zastrašivanjem. Medijski mobing određenih portala punih uvreda i raznih gnjusoba je skoro pa svakodnevica. Poticaj za tako opisane tekstove dobiju  izdašnim financiranjem od strane grada, ali i primjerom  vođenja sjednica Gradskog vijeća koje obiluju degutantnim seksizmom i silovanjem demokratske procedure. No, po prirodi nisam plašljiva osoba, tako da me sve navedeno nije zaustavilo u mojoj nakani da se izborim za transparentniji i pravedniji sustav upravljanja gradom. Sve  ukazuje da sam na dobrom putu, jer mi podrška građana raste iz dana u dan. Dok je tako straha nema.

Ivana Mujkić, zamjenica gradonačelnika Vukovara

-Dužnost zamjenice gradonačelnika obavljam 3,5 godine i nikada do sada nisam bila suočena s prijetnjama ili ucjenama. Ono što je karakteristično za ovaj posao jest činjenica da nikada ne možete svima ugoditi i da se uvijek nađe netko tko smatra da je nešto trebalo napraviti drugačije. U tom smislu, znalo se dogoditi da pojedinci izraze svoje negodovanje, nekada budu čak i neugodni, ali nikada do sada se nisam osjećala ugroženo niti su to bile prijetnje koje bi ugrozile sigurnost mene ili moje obitelji.

Tamara Puač, nezavisna gradska vijećnica u Požegi

-Iskreno, u 19 godina aktivnog bavljenja politikom, mogu reći, da stvarno takvih situacija, koje bi bile alarmantne ili zahtijevale neku radnju prema nadležnim institucijama  nije bilo.

Kada bi se postavilo pitanje je li bilo ponižavanja ili omalovažavanja u javnom prostoru, o tome bi se dalo puno više reći, ali to valjda ide u “rok službe” I uvijek puno vise govori o slabosti onih koji tako istupaju i toga jednako nisu pošteđeni niti muškarci niti žene.

A što se tiče prijetnji, raznih je poruka po golubima pismonošama, kažu da obično nastrada glasnik, ali i to treba uzeti s odmakom.

U 21.stoljecu ako vam netko poruči da će vam se nešto dogodi automobilu, smatrate da je gledao previše loših filmova. Ako vam kažu da pripazite na telefon gdje ga ostavljate, jer može dobiti “noge” shvatite da oni stvarno ne znaju vaše navike i da telefon tražim barem dvadeset puta dnevno jer ne znam gdje sam ga ostavila, što znači da mi  nije bitan za bilo što što ja radim i zapravo me  to onda ne zabrine, nego dobro nasmije. Reagirala sam samo jedan puta, kada je jedan “hrabri” poslao poruku preko zajedničkog poznanika i ne samo što je bila neumjesna, nego je poslana od osobe koja to nikada ne bi smjela napraviti zbog svoje pozicije i funkcije, ali čitajući njegovo očitovanje, izazvalo mi je probavne smetnje i shvatila sam da stvarno sve takve stvari koje I dođu do mene, samo su trenutak veličanja sebe u datom trenutku, tako da sam odlučila ne zamarati se time. Jer ako danas imamo ljude koji trebaju dijeliti pravdu i odlučivati o onome što zakon nalaže, a nisu u stanju stati iza svojih riječi i dijela, onda kako takve ljude shvatiti ikada ozbiljno, kako u njihovom poslu tako i u životu.

Tako da, summa sumarum, mogu reći, da onih stvarnih prijetnji, ucjena ili poruka koje bi izazvale nekakvu bojazan, osim nekih kokošara koji su većinom sebe htjeli dići u društvu pa su bili glasni i koje se nikako ne može uzeti kao relevantan faktor za nekakvu opasnost, nije  nikada bilo.

Izvor: slavonia.in

Više iz kategorije