Skoro 5 promila za volanom: Vozač iz Alilovaca pijan divljao cestom, sletio i pobjegao

U zemlji u kojoj se još uvijek olako prelazi preko brutalnog kršenja prometnih pravila, još jedan slučaj iz Požeštine ponovno otvara pitanje: Koliko još treba da pijani vozači napokon budu zaustavljeni – prije nego što ubiju?

U petak, 10. listopada 2025., oko 13:15 sati, u mjestu Alilovci, 36-godišnji muškarac bez imalo odgovornosti sjeo je za upravljač osobnog vozila – bez sigurnosnog pojasa, pod teškim utjecajem alkohola. Vozilo je sletjelo s ceste i udarilo u prometni znak, no umjesto da postupi odgovorno, vozač je pobjegao s mjesta nesreće.

Policija ga je, srećom, ubrzo locirala. Testiranjem je utvrđena nevjerojatna koncentracija alkohola u organizmu – čak 4,58 promila. Riječ je o razini koja ozbiljno ugrožava život pojedinca, a kamoli druge sudionike u prometu. Vozač je potom prevezen u Opću županijsku bolnicu Požega, gdje je zadržan na liječenju zbog visokog stupnja alkoholiziranosti.

Kazna? Novčanica, zabrana i – devet bodova
Zvuči gotovo nevjerojatno, ali za ovaj čin – vožnju u smrtnoj opijenosti, izazivanje prometne nesreće, bježanje s mjesta događaja i ugrožavanje života – zakon predviđa novčanu kaznu od 2.030 eura, zabranu vožnje na 12 mjeseci i devet negativnih prekršajnih bodova.
Pitanje koje se samo nameće glasi: Je li to dovoljno? Je li društveno prihvatljivo da netko tko je upravljao vozilom s gotovo pet promila alkohola i pobjegao s mjesta nesreće – za sve to dobije tek račun i godinu dana pješačenja?
Jer sutra, isti takav – ili možda baš isti ovaj vozač – može ponovno sjesti za volan. I ovaj put možda neće udariti samo znak.

Kad sustav ne reagira dovoljno strogo, promet postaje igra ruskog ruleta
Tijekom istog dana, zabilježena je i prometna nesreća s materijalnom štetom između mjesta Velika i Trenkovo. I dok su štete u ovom slučaju bile isključivo imovinske, sve više se postavlja pitanje – koliko još nesreća s materijalnom štetom dijeli nas od one sa smrtnim ishodom?

Alkohol i volan ne idu zajedno. To je rečenica koju već godinama ponavljamo – ali očito je ne ponavljaju svi.