Sjećanje na hrvatskog domoljuba Josipa Kneževića iz Nove Ljeskovice /FOTO/

NOVA LJESKOVICA – Njegujući tradiciju i ove je godine u organizaciji Udruge za sport i rekreaciju Josip Knežević iz Nove Ljeskovice, obilježeno je sjećanje na svog sumještanina povodom 27. obljetnice pogibije hrvatskog branitelja Josipa Knežević čije ime udruga i s ponosom nosi. Između ostalog Udruga je i osnovana s ciljem očuvanja i zaštite njegovog imena od zaborava.

U obilježavanju su sudjelovali obitelj i rodbina, zamjenik župana Požeško-slavonske županije Željko Jakopović, načelnik općine Čaglin Dalibor Bardač, predstavnici Policijske uprave Požeško- slavonske, njegovi suborci i sumještani, predstavnici braniteljskih udruga proisteklih iz Domovinskog rata i dr.

Svečanost obilježavanja 27. obljetnice pogibije Josipa Kneževića počela je služenjem misnim slavljem te polaganjem vijenaca na mjesnom groblju gdje je sahranjen Josip Knežević.

Nakon polaganja vijenaca na groblju tajnik Udruge Josip Tušek u prostorijama vatrogasnog doma pozdravio je sve nazočne gdje je i pročitan životopis pokojnog Josipa Kneževića.

Josip Knežević rođen je 13. 08. 1968 u Staroj Ljeskovici, od majke Jele i oca Ilije. Otac Ilija bio je šumski radnik, a majka Jela domaćica. Živjeli su od plaće šumarskog radnika i nešto poljoprivrede tako da uz šestoro djece život nije bio nimalo lak. Osnovnu školu Josip je pohađao u Ljeskovici i Čaglinu, a srednju u Požegi.

Nakon služenja vojnog roka pokušavao se zaposliti negdje u blizini jer je volio svoje rodno mjesto. S obzirom na to da nije bilo posla u blizini rodnog kraja, zapošljava se u brodogradilištu Viktor Lenac u Kostreni. Kada su se počeli nazirati nemiri u našoj domovini vratio se u svoj rodni kraj i ulazi u sastav policije 5. studenog 1990. godine. Iz policije odlazi u „Jedinicu za posebne namjene Rakitje“ u sklopu koje sudjeluje u akcijama u Pakracu, te Plitvicama – poznata kao „krvavi Uskrs“ gdje je pala prva žrtva Domovinskog rata Josip Jović. Na povijesnom postrojavanju u „Kranjčevićevoj“ na osnivanju Zbora narodne garde postaje hrvatski vojnik.

U sklopu 1. Gardijske brigade – Tigrovi odlazi na područje Istočne Slavonije gdje je poginuo u Erdutu u noći 25. srpnja 1991. godine uslijed napada višecijevnim raketnim bacačima s teritorije Srbije. Brodom je prebačen u Osijek a onda u svoju rodnu Ljeskovicu gdje je sahranjen na mjesnom groblju 27. srpnja uz sve vojne i civilne počasti.

Odlikovan je Spomenicom domovinskog rata, Ordenom Zrinski-Frankopan, Redom Nikole Šubića Zrinskog. Ministarstvo obrane dodijelilo mu je posmrtno Spomen zahvalnicu 1. Gardijska brigada Tigrovi i Plaketu Tigar. Općina Čaglin posmrtno mu je dodijelila Zahvalnicu i grb općine Čaglin, u znak sjećanja na nemjerljivi doprinos u borbi za samostalnost Hrvatske, te odanost domovini i svome narodu.