Rudinsko grožđe sa zadahom povijesti

OLYMPUS DIGITAL CAMERA    Napokon se ostvarila višegodišnja težnja da se Rudinsko grožđe može vidjeti u pravom svjetlu, sačuvano i cjelovito u požeškom vrtu u idealnim uvjetima. Takav prizor se ne može vidjeti na Rudini gdje loza i grožđe teško opstaju u šumama ili na grmlju zbog izrazito surove, divlje, sušne i hladne klime, te ne postojanja obrađene, plodne zemlje. Moguće je vidjeti na grmlju rasute bobice, a na stablima, gdje žive najstarije i velike loze, može se vidjeti po nekoliko bobica i to najčešće na zemlji, lišću kada ih vjetar otrese. Kako izgleda Rudinsko grožđe u prirodi na grmlju ili u šumi prikazuje snimka ispod, a treća snimka prikazuje Rudinsku lozu u drveću, koja je nastavak loze na drugoj snimci gdje se nalaze minijaturni, zeleni grozdići i koja je presađena u vrtu.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA    Zato je ovo mala premijera! I, ako to nekome izgleda kao naivna bajka bez osnove tada neka čita… Na snimkama grožđa u vrtu može se vidjeti struktura peteljke, veličina grozda i bobica, a sve to govori o vremenskoj i genetskoj starosti. Usporedite grozdove bilo kojih plemenitih  sorti  sa ovim grožđem i shvatiti ćete poantu razlike. Što je grožđe ili žitarica starija to je manja, sitnija. Poznavatelji povijesti Rudine znaju da su tamo živjeli Rimljani u utvrdi opasanoj zidinama i uzgajali pitomo kestenje i  vinsku lozu, a kasnije u srednjem vijeku mnogi su brežuljci bili prekriveni velikim vinogradima. Porezna knjiga iz turskog perioda govori da je selo Kovačevci koje sada ne postoji, koje je pripadalo tvrđavi Rudini i gdje su živjeli kovači u službi Rudine, 1561.g, posjedovali vinograde i plaćali u grožđu ili vinu desetinu poreza. A, Julije Kempf u svojoj monografiji piše kako je jedan čovjek iz Šnjegavića na sajmu u Požegi izložio crno vino iz l874.g, koje je najstarije izloženo vino iz Požeške kotline (staro 30 godina), te rusno vino iz 1863.g, s lokaliteta Rudina. Dakle, to je povijest Rudinske vinske loze…

OLYMPUS DIGITAL CAMERA    Preživjela je Sylvestris L Gmel, genetski najstrodnija  divljim europskim lozama, ali se razlikuje od njih, te ova loza koja može dobiti naziv Rudinska loza zbog lokaliteta i zato što se takva vlastitom selekcijom stvorila. Mnoge sorte su nestale, ali ova je preživjela sve katastrofe i, doživjela je uskrsnuće! U normalnim uvjetima ova loza pokazuje simptome čudesne, borbene energije u želji da se napreduje što snažnije i brže. To je eksplozija zdravlja u granama, viticama i lišću, ali grozd i bobice ne mogu biti veće. Sigurno da postoji mogućnost za izradu posebnog vina, jer Rudinsko grožđe ima ‘slatkog mesa’, ali to je vizija za druga vremena.

    Možete li zamisliti da je u Guinessovu knjigu rekorda kao najstarija loza na svijetu upisana Stara trta iz Maribora, jer se, kao glavni dokaz, ona nalazila na starim slikama Maribora iz 1657.g?! Tamo je izgrađena muzejska zgrada posvećena Staroj trti koju svake godine posjeti, prema plaćenim ulaznicama, 70.000 posjetitelja! Tamo se organizira i festival Stare trte! Maribor posjeduje sve uvijete da provede znanstveno dokazivanje starosti ove loze, ali njima je dovoljna stara fotografija. A, grozd Stare trte sa velikim bobicama je toliko krupan da se ‘prelijeva’ iz otvorene šake berača! Genetika je ovdje, izgleda, pala na ispitu iz logike. Ali, Rudinskoj lozi Stara trta nije konkurencija. Njihova je stvar je kakve će prezentacije i festivale praviti, a naša je stvar što nećemo napraviti ništa.

   Rudinska loza i grožđe je stvarnost. Dokazi su prezentirani. Vrijednost ovoga otkrića i promocije ne treba slaviti sa vatrometom. Dovoljno je posjedovati znanje i zrnce ponosa. I, vjerovati da će se jednog dana nešto korisno dogoditi…

Piše: Ljubiša Aleksić

 

 

0 Comment

Send a Comment