… Trebalo je čekati nekoliko stoljeća da se zidovi opatije na Rudini počnu temeljito i stručno obnavljati za razliku od prošlih vremena kada su se vadili i odvozili vrijedni kameni blokovi. Prošle godine je krenulo sa radovima i sada vidimo prve rezultate. Svaka čast! Samo treba nastaviti. Kamen po kamen, zid po zid. i, kulturna baština će biti spašena. Imati će ljudi što vidjeti i slikati. Ali, prije dolaska trebaju posjetitelji pronaći samostan. Nedostaje samo jedna tabla, putokaz koji će uputiti ljude da trebaju skrenuti lijevo na uski puteljak koji se uzbrdo penje do platoa Rudine.
Naime, mnogi su Požežani dolazili i tražili opatiju, ali je nisu našli, već bi zalutali u planini i šumi, te se vraćali pokisli od tuge. Jednom prilikom zatekao sam poveću grupu gostiju iz Varaždina koji su se podijelili u tri skupine i lutali u tri smjera tražeći samostan. Bili su već malaksali od hodanja i kada sam im objasnio gdje se objekt nalazi zaboravili su na umor. Pojavio se osmjeh na licima i proradili su mobiteli. Da, može se gore i autom…
Problem u daljnjoj obnovi samostana je nedostatak izvornog, originalnog i zdravog kamena za obradu i zidanje. Naravno da to nije nikakav problem, ako mene pozovu. Kamenolom nije daleko, ali je tako maskiran u šumi da možete tamo stajati ili sjediti na kamenu, a ne vidjeti gdje se nalazite. Može se takav kamen u nekoliko nijansi vidjeti na okvirima prozora crkve sv. Lovre. Doista je kvalitetan, čvrst i lijep. Posjeduje sitnu granulaciju i ne upija vodu poput Bračkog kamena, te je otporniji na utjecaj kiše, snijega i vjetra.
Postoji nerješivi problem na platou Rudine, a on se odnosi na nezaustavljivo širenje grmlja i korova. Postoje moderni strojevi za čišćenje, mljevenje i čupanje, ali ali…
Dakle, bitno je da se počelo nešto pozitivno događati na Rudini i da se neće stati… Možda dolaze bolja vremena? Možda će nekada dolaziti i autobusi? Možda će proraditi poučna staza za pješake, velike i male?
