Požega.eu
Promjena teme
Prijava
Pretraži Požega.eu

Rođen u Požegi prije 101 godinu: Matko Peić-književnik, povjesničar umjetnosti i slikar

PRIJE 3 TJEDNA
TEKST: I. Tomić
FOTO: Arhiva

Prijavite se da možete ocijeniti članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.

Prilagodba teksta
VELIČINA SLOVA
RAZMAK IZMEĐU SLOVA
RAZMAK IZMEĐU RIJEČI
PRORED
Požega.eu | Rođen u Požegi prije 101 godinu: Matko Peić-književnik, povjesničar umjetnosti i slikar Požega.eu | Rođen u Požegi prije 101 godinu: Matko Peić-književnik, povjesničar umjetnosti i slikar

PRIJE 3 TJEDNA
TEKST: I. Tomić
FOTO: Arhiva

Prilagodba teksta ▼
VELIČINA SLOVA
RAZMAK IZMEĐU SLOVA
RAZMAK IZMEĐU RIJEČI
PRORED

Prije 101 godinu na današnji je dan 10. veljače 1923. u Požegi  rođen  Matko Peić, književnik, povjesničar umjetnosti, slikar, sveučilišni profesor i akademik. Dječačku narodnu osnovnu školu “Petar Zrinski” pohađa od svoje šeste godine, a osobito je zanimljivo da  već sa četiri godine počinje učiti francuski jezik. Realnu gimnaziju završava u rodnom gradu s nepunih osamnaest godina, a  ističe se seminarskim predavanjima te slikarskim radovima, pokazujući već tada svoju slikarsku darovitost. Svoju prvu izložbu ima 1941. godine kao gimnazijalac, a izlaže u Gradskoj vijećnici. Školovanje nastavlja u Zagrebu, diplomira 1946.  na Akademiji likovnih umjetnosti, a  povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu, gdje  doktorira 1971. temom „Barok i rokoko u djelu Antuna Kanižlića“. Stručno znanje povjesničara umjetnosti usavršio je studirajući u Parizu i Londonu. Bio je zaposlen kao knjižničar u Strossmayerovoj galeriji starih majstora Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, kao predavač u Školi primijenjene umjetnosti, na Akademiji za primijenjenu umjetnost, a od 1956. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Od 1996. je professor emeritus, a redoviti  član HAZU bio je  od 1991. godine.


Već u mladenačkim radovima Peić jasno postavlja svoj stvaralački put na kojem se likovne teme isprepliću s vlastitim književnim stvaranjem. Prozu i poeziju počinje pisati još u 1940-ima. Tako se u Spomenici hrvatskog junaka (1941) predstavlja i kao prozaik (crtica Did Stipa-lugar), pjesnik (U travi, Sam, Tiha čežnja) i kao likovni kritičar, a nakon toga se pretežito posvećuje likovnom stvaralaštvu. Bavio se istraživanjem slikarstva i kiparstva, uglavnom sjevernohrvatskog (Hrvatski slikari i kipari: Slavonija- Srijem, 1969), te europske umjetnosti (Francuski slikari 18. stoljeća, 1967). Likovne kritike i eseje objavljuje od 1950. u Vjesniku, Glasu Slavonije, Večernjem listu, Republici, Bulletinu HAZU i dr. Također je napisao monografije umjetnika (Slava Raškaj, 1957; Nikola Mašić, 1958; Josip Račić, 1985) i gradova (Požega, 1977) te kataloge pojedinih izložaba (V. Becić, 1981; O. Mujadžić, 1992., i dr.). Piše i udžbenike iz likovnih umjetnosti (Pristup likovnom djelu, 1968; Susret s umjetničkim djelom, 1968). U svojim likovnim radovima stvara lapidarnim slikarskim izrazom i svijetlim tonovimu portrete te voluminozne ženske aktove, u akvarelu, gvašu i tušu.


Matko Peić je u svom književnom radu najpoznatiji kao osebujni putopisac, a kao originalna osoba  povezuje pjesnički dar i slikarsko opažanje. Knjigom putopisa Skitnjeskreće pozornost na sebe kao književnika 1967. godine, a kritičari je proglašavaju književnim događajem. Kao poseban otisak Rada JAZU, s popratnom bilješkom Marijana Matkovića, pojavljuje se sljedeće godine tek manji dio, oko stotinjak kraćih Peićevih mladenačkih pjesama, tematski vezanih za rodnu Slavoniju. U njima  se naslućuje autorova sposobnost da stvara nesvakidašnje analogije, kasnije izražene upravo u putopisima. Jednostavnim izrazom i osobitom senzibilnošću, u svojim putopisima spaja slikarsko oko s pjesničkom maštom, a impresionističkim doživljajem upušta se u lucidno spajanje nespojivog, oblikujući cjelovite slike krajeva  kojima  prolazi. Tako je u Skitnjama i  Ljubavi na putu-od Drave do Jadrana (1984) prije svega slikar, a putopisna knjiga Crno zlato (1974) nastala je u razgovorima s naftašima. U njoj se slikarskom  rukopisu pridružio i dokumentaristički opis.


U putopisima Jesen u Poljskoj (1969) i Evropske skitnje (1985) prisutna je njegova kulturološko-reportažna tehnika. Treba istaknuti da Peićevi zapisi zauzimaju značajno i visoko mjesto u hrvatskoj putopisnoj književnosti. Pisao je i pjesme (Lirika, 1968) i feljtone (Požega: eseji, feljtoni, putopisi, 1995). Smatraju ga jednim  od najplodnijih hrvatskih pisaca eseja, putopisa, studija i kritika. Dobitnik je dviju velikih nagrada: Nagrade Grada Zagreba za knjigu „Skitnje“ i Nagrade za književnost “Ivan Goran Kovačić” za „Europske skitnje“. U njegovoj rodnoj Požegi  dobio je 1973. godine prvo Priznanje “Miroslav Kraljević” koje se dodjeljuje za istaknutu novinarsku, publicističku i grafičku djelatnost.


Od gimnazijskih dana do smrti Matko Peić bio je veliki zaljubljenik u svoju Požegu, a njegov stvaralački opus povezan je velikim dijelom za rodni grad. Oporukom je prije smrti  ostavio Gradu Požegi svoje knjige i bilješke, a dio njegove ostavštine pohranjen je u Državnom arhivu u Zagrebu. Iza njega je ostalo 35 knjiga, više od 1000 putopisa i eseja, te mnoštvo još nedovoljno poznatih slika. O gradu svoje mladosti i ljubavi njegova života zapisao je: „Za mene Požega predstavlja najdublji inspirativni činilac u mom radu i to kao slikara i kao književnika. U Požegi sam stekao svoju metodu osnovanu na karakteristikama požeškog pejzaža“. Grad Požega i Gradski muzej organizirali su  povodu 10. obljetnice njegove smrti, 2009. izložbu na kojoj su predstavljena likovna djela ovoga znamenitog Požežanina, nastala u vremenu od 1940. do 1999. godine. Dio izložaka bilo je iz fundusa požeškoga muzeja, a tada je autorica kataloga, muzejska savjetnica Lidija Ivančević-Španiček, napisala da Peić “slika riječima i piše slikanjem”.


Matko Peić umro je u Zagrebu 30. listopada 1999. u 77. godini života. U Požegi se nalazi Trg Matka Peića na kojemu je postavljeno njegovo poprsje (bista), a spomen-ploča nalazi se u Ulici Antuna Kanižlića. Udruga zavičajnih pisaca i slikara Požeško-slavonske županije „Matko Peić“ obilježila je godišnjicu rođenja ovoga znamenitog i proslavljenog Požežanina. Održan je prigodni program te je ispred poprsja (biste) položen vijenac i zapaljene su svijeće.



Ocijenite članak

Prijavite se da možete ocijeniti ovaj članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.

Prijavite se da možete komentirati ovaj članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.