Rabin Luciano Moše Prelević održao je predavanje o židovstvu u Dvorani znanja Gradske knjižnice Požega

Sinoć je u Dvorani znanja Gradske knjižnice Požega rabin Luciano Moše Prelević održao predavanje „Židovstvo za (ne)Židove“ a organizaciji Povijesnog društva Požega. Okupilo se oko šezdeset pripadnika akademske zajednice i drugih građana. Na početku programa prisutne je pozdravio profesor Vinko Tadić, predsjednik Povijesnoga društva Požega. Profesor Tadić predstavio je predavača rekavši da je rabin Prelević rođen u Zagrebu 1953. godine, a djetinjstvo i mladost proveo je u Splitu. U Zagrebu je diplomirao građevinarstvo. Završio je studij u Jeruzalemu i stekao diplomu učitelja judaizma. Nakon toga studirao je na ješvi Aish Ha Tora u Jeruzalemu i postigao zvanje rabina. Glavni je rabin Židovske općine Zagreb i koordinacije židovskih općina Republike Hrvatske te Vrhovni rabin Crne Gore.

Rabin Prelević govorio je o vjeri Židova, njihovoj kulturi, običajima, simbolima i tradiciji. Opisao je njihov svakodnevni život, obiteljske odnose, brak, odgoj djece, odnos prema radu i obrazovanju. Govorio je o židovskim pravilima o zaštiti životinja, proslavi blagdana i pravima žena. Zanimljivo je da bi prema židovskom učenju svaki muškarac trebao imati djecu, ali žene se nisu obavezne udavati. Žene su zaštićene brojnim odredbama. Pobačaj i kontracepcija su dopušteni. Roditelji su dužni djecu naučiti čitati i pisati prije polaska u školu, a formalno obrazovanje započinje s navršenih pet godina. Židovi su tijekom prošlosti, ali i u suvremenom dobu, brinuli o učenju, radnim navikama, različitim vještinama i moralnim vrijednostima svojih potomaka. Tora je temelj njihova identiteta.

Prisutni građani postavljali su pitanja rabinu, a program je trajao dva sata. Rabin je pokazao opremu za molitvu i opisao njezinu simboliku. Predavanju i razgovoru prisustvovali su predstavnici nekoliko vjerskih zajednica u Požegi poput rimokatoličkoga svećenika Josipa Krpeljevića, pravoslavnoga paroha Nikole Petrovića, časne sestre Slavke Vrbanić, nekoliko vjeroučitelja, pastora Andrija Svirchevskija i drugih.

Profesor Tadić dao je izjavu rekavši: „Veliko hvala dužan sam uputiti rabinu Preleviću za održano predavanje i razgovor s okupljenim članovima i suradnicima Povijesnog društva Požega. Građani i građanke Požege njeguju sjećanje na Židove Zlatne doline. Mnogi od njih svojim su radom kao profesori, liječnici, pravnici i stručnjaci drugih područja dali značajan doprinos razvoju Požege. Ovom prilikom treba spomenuti da je velika većina požeških Židova stradala u doba ustaškoga režima. Podijelili su sudbinu svojih sunarodnjaka diljem Europe. Zato danas u Požegi nema Židova.“ Povijesno društvo Požega afirmiralo se kao jedna od vodećih i najaktivnijih kulturnih organizacija u Slavoniji uz podršku akademske zajednice. Članovi te udruge ističu dijalog, toleranciju, razumijevanje, međusobno poštovanje i kritičko sagledavanje prošlosti kao temelj svoga djelovanja. Naglašavaju važnost upoznavanja drugoga te, kako je jednom prilikom rekla Dubravka Stojanović, viđenje sebe iz „tuđih cipela“. Profesor Vinko Tadić često ukazuje na štetnost nacionalističke i svake druge isključivosti, netrpeljivosti, mržnje i nasilja. Sve vjerske zajednice naučavaju da je takvo postupanje grijeh. Međutim, mnogi lako bacaju kamen na svoje bližnje, a svi ljudi su Božja djeca, znači braća i sestre.