Proslavljena Gospa Lurdska u požeškoj Katedrali: "Najteže i najizazovnije pitanje našeg postojanja je otkud zlo u svijetu"

Na spomendan Gospe Lurdske, 11. veljače 2023. biskup Antun Škvorčević predvodio je euharistijsko slavlje u požeškoj Katedrali u zajedništvu sa svećenicima Požeškog dekanata i vjernicima grada Požege. U pozdravnoj riječi kazao je kako ovim svetim slavljem na blagdan Gospe Lurdske želimo Isusovoj Majci očitovati toplinu i odanost našega vjerničkog srca, te zahvalnost za sve što je pokrenula svojim ukazanjima maloj Bernardici, čega su i požeški vjernici pred njezinim likom u Katedrali na svoj način bili dionici. Uputio je potom Gospi trostruki pozdrav, a sudionici slavlja svaki puta su odgovorili pripjevom: »Slavno budi ime Isus, slavno ime Marija«. Na početku homilije biskup je ustvrdio kako je naviještena Božja riječ aktualna jer govori o golom čovjeku, prevarenoj ženi, na smrt otrovnom blagovanju, i kruhu za život vječni. Naime, u prvom čitanju iz Knjige postanka na scenu stupaju praroditelji ljudskog roda. Nakon što su pojeli zabranjeno voće, »otrovnu« hranu, ubranu sa stabla spoznaje dobra i zla u raju zemaljskom prepoznaju da su goli, otkrivaju da su prevarena bića čija je prolaznost postala osuđenost na smrt. U evanđeoskom pak ulomku Gospodin Isus umnaža kruh i hrani ogladnjele ljude, upućujući na euharistijski kruh, hranu besmrtnosti. Biskup je spomenuo kako Božji poziv: »Čovječe, gdje si?«, nije riječ prijekora zbog njegova prijestupa, nego očitovanje samilosti za čovjeka, koji se u svojoj slobodi opredijelio za zlo i time se na smrt otrovao u dubini svoga bića. Biskup je ustvrdio kako nam za najteže i najizazovnije pitanje našeg postojanja – otkud zlo u svijetu – ne pomažu neka velika teoretska umovanja. Naime, svatko od nas nosi snažno iskustvo što je to prolaznost po zlu koje nas je snašlo, i što je naša smrtna ranjenost. Kazao je kako čovjek nije u mogućnosti dati odgovor na problem zla i smrti, ali ga je dao Bog kad je – kako smo čuli – rekao Zmiji-Zlome: »Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvoga i roda njezina. On će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu«. Tako čovjeku koji se od praiskona nalazi u nemoći pred dramom zla, prolaznosti i smrti, Bog daje nadu po Ženi koja će biti moćna u svom potomku te satrti glavu Zlome, uzročniku smrti. Tu Ženu prepoznajemo u Mariji, služiteljici Života, kazao je biskup. Ona je i svojim ukazanjima u Lurdu na svoj način ponovila Božji zov s prapočetaka svijeta: »Čovječe, gdje si?« U određenom povijesnom trenutku podsjetila nas je da smo bića ranjen zlom, pozvala da ne ostanemo njegove žrtve, nego prihvatimo lijek besmrtnosti, koji nije neki kemijski preparat, nego osoba Isusa Krista, čija je ljubav na križu jača od smrti. Poziv je to na obraćenje. Jer obratiti se znači ponajprije prepoznati stanje vlastite nemoći pred zlom, a potom iz dubine svoga srca poželjeti izići iz njega, postati dionik onog života koji je omogućio Isus Krist svojim križem a služenjem svoje Majke, Bezgrješne Djevice, koja se upravo pod tim nazivom objavila maloj Bernardici, rekavši za sebe: »Ja sam Bezgrješno Začeće«. Dok zlo i smrt igraju svoju igru i danas u svijetu, ona nas podsjeća da je u Isusovoj muci i smrti omogućena pobjeda, ustvrdio je biskup. Rekao je sudionicima slavlja da zajedno s njima želi večeras zahvaliti Blaženoj Djevici Mariji što je u svojoj jednostavnoj a dubokoj vjeri znala prepoznati Božje djelo pobjede nad zlom i smrću u Isusu Kristu i zamoliti je da nam pomogne kako bismo i mi to mogli snažnije i cjelovitije. Podsjetio je kako postoji zlo koje se pojavljuje u prirodi, kao što je to slučaj s potresom minulih dana u Turskoj i Siriji. I premda takve katastrofe do kraja ne razumijemo, vjerom prepoznajemo da ni one nisu beznadna stanja, jer u situacijama ljudske nemoći prisutna je Božja milosrdna ljubav. Stoga je pozvao da večeras a napose na sutrašnju nedjelju zajedno sa svim vjernicima Požeške biskupije u svojim molitvama povjere žrtve spomenutog potresa toj Božjoj milosrdnoj ljubavi, te svojim milodarom pruže pomoć koja je u njihovoj mogućnosti. Još je kazao da želi zajedno s njima zahvaliti Isusu Kristu, Sinu Očevu i Marijinu, što je prihvatio našu prolaznu i smrtnu ljudsku stvarnost i u nju unio snagu Božjega životvornog Duha, te da po tom otajstvu želi večeras biti sjedinjen s tolikim ljudima koji unatoč nemalim nevoljama žive nesebičnost i predanost za drugoga, posebno za bolesne. Dodao je da želi napose zahvaliti Isusu Kristu što je u otajstvu Presvete Euharistije postao naša hrana, snaga besmrtnosti na našem životnom putu prolaznosti, zla i smrti. U čudesnom umnažanju kruhu kojim je utažio tjelesnu glad mnoštva ljudi, u sedam košarica preostalih ulomaka kruha posvjedočio nam je obilje svoje umnožene ljubavi darom sama sebe za nas na križu, kojom nas hrani u euharistijskom kruhu, ustvrdio je biskup. Poželio je da Marijinim zagovorom u svakom sudioniku slavlja bude večeras upaljeno novo svjetlo, kako ne bismo zbog zla i mnogih nevolja ostali u mraku beznađa. Nakon popričesne molitve biskup je potaknuo vjernike da upale svoje svijeće kojima će se podsjetiti da smo se po svetom krštenju svrstali u Isusovu povorku svjetla i života te da to posvjedoče svojim hodom u procesiji katedralnim Trgom s likom Gospe Lurdske. Po povratku u Katedralu upućeni su Mariji poklici hvala i molbi, a biskup je zaključio činom povjere Isusovoj Majci, što su svi potvrdili pjevanim poklikom »Blažena ti što povjerova«. Na koncu slavlja biskup je poželio da se po zagovoru Isusove Majke u nama nikada ne ugasi Božje svjetlo, jače od svakog mraka našeg postojanja. Zahvalio je vjernicima za sudjelovanje na proslavi Gospe Lurdske.