Proslavljena 20. obljetnica djelovanja sestara klarisa u Požegi uz Nedjelju Dobrog pastira i Svjetskog dana molitve za duhovna zvanja

Autor: Biskupija PZ

U Nedjelju Dobrog Pastira, 3. svibnja, požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je samostan sv. Klare u Požegi i u samostanskoj crkvi predvodio euharistijsko slavlje. Pozdravljajući sestre klarise, biskup im je rekao kako u Nedjelju Dobrog pastira i Svjetski dan molitve za duhovna zvanja slave dvadeset godina svoga dolaska u Požegu. Zahvalio je Bogu što su baš ovdje u Požegi mogle otvoriti samostan, a potom i sestrama klarisama što su svojom sabranom dušom, molitvom i žrtvom ugradile sasvim posebno važnu duhovnu dimenziju u zajedništvo požeške mlade mjesne Crkve. Pozdravljajući i druge sudionike slavlja, među njima i one koji ga prate izravnim internetskim prijenosom, biskup je rekao: »Ovih dana sve mjere na obuzdavanju opasnosti od zaraze koronavirusom bile su takve da su nas zatvorile ne samo u kućama, nego pomalo i u našim srcima. Valjalo bi ponovno otvoriti Bogu sve naše dragocjene nutarnje prostore, da on bude naša snaga u svim životnim situacijama, a posebno u onima koje su teške. Želio bih danas zajedno s vama i sa sestrama biti molitelj, da nas Bog obdari dovoljnim brojem duhovnih zvanja, osobito svećeničkih, za poslanje na njivi Gospodnjoj.« Izrazio je zatim radost što su na ovom slavlju nazočna dvojica đakona i dvojica bogoslova kao predstavnici svih drugih bogoslova naše Biskupije, ustvrdivši kako oni svjedoče da Bog nije ravnodušan prema nama, nego potiče i poziva mlade ljude u svoju službu. Pozvao je sudionike slavlja da mole za mlade kako bi dobro čuli Božji poziv i slijedili ga.

Biskup je homiliju započeo riječima: »Ovo sveto slavlje Nedjelje Dobrog pastira i Međunarodnog dana molitve za duhovna zvanja spomen je i zahvala. Ono je spomen Isusove smrti i uskrsnuća te čin zahvaljivanja Ocu po njegovu djelu spasenja, u koji uključujemo i spomen dvadesete obljetnice otvorenja požeškog samostana siromašnih sestara sv. Klare te zahvalu za njihovo svjedočenje potpunog predanja Bogu u našoj mjesnoj Crkvi.«

Zatim je podsjetio na dolazak sestara klarisa u Požešku biskupiju: »Misao o otvorenju samostana u Požegi rodila se u obilju Božje milosti, očitovane po brojnim zvanjima sestara klarisa u zagrebačkom samostanu, koje su se u skladu sa svojim svetim pravilima trebale podijeliti. Jedna od mladih sestara rodom iz Virovitice, prije ulaska u samostan bila je studentica Katehetskog instituta u Zagrebu te sam se kao predstojnik navedene ustanove imao prigode s njome upoznati. Kad je utemeljena Požeške biskupije i njezin profesor bio imenovan za biskupa, tragajući za novim mjestom boravka skupine sestara klarisa iz Zagreba,  ona se sjetila – zacijelo ne slučajno –  da bi to mogla biti Požega, sjedište njezine nove rodne Biskupije. Rado sam prihvatio taj prijedlog a jednako tako i samostanski kapitul siromašnih sestara sv. Klare u Zagrebu na svojoj sjednici, 8. travnja 2000. te je 1. svibnja godine Velikog jubileja 2000. doputovalo u Požegu pet sestara: s. M. Veronika Ivančić, s. M. Pia Kozjak, s. M. Josipa Kozjak, s. M. Kristijana Tutić, s. M Celina Princip. Sljedećeg dana, 2. svibnja iste godine svečanim misnim slavljem otvoren je samostan sestara klarisa u kući, koju je Požeška biskupija kupila od požeškog samostana sestara milosrdnica.«

U nastavku je biskup istaknuo: »Sestra M. Pia Kozjak bila je prva redovnica nove zajednice, koja je položila vječne zavjete u Požegi, 2. veljače 2001. na blagdan Prikazanja Gospodinova u hramu i Dan Bogu posvećenih osoba, za vrijeme euharistijskog slavlja u crkvi sv. Lovre. Bio je to znakovit čin: Vječnim zavjetom u crkvi zaštitnika Požeške biskupije očitovana je duboka povezanost između nove redovničke zajednice i mlade mjesne Crkve. Prva pak sestra koja je položila vječne zavjete u požeškom samostanu bila je s. Josipa Kozjak, na svetkovinu sv. Majke Klare, 11. kolovoza 2002. Sljedeće godine na istu svetkovinu otvorena je  novouređena samostanska kapela. Kako je zajednica rasla tako se očitovala i potreba za dogradnjom samostana, te je novo krilo blagoslovljeno na Prvu nedjelju došašća 2004. godine.«

Biskup Antun podsjetio je zatim na  kanonsko utemeljenje Samostana i izbor prvih poglavarica: »Kad su se ispunili svi potrebni uvjeti, Dekretom Kongregacije za ustanove posvećenog života i društva apostolskog života, 11. siječnja 2007. dopušteno je kanonsko utemeljenje Samostana monahinja klarisa u Požegi sa svim privilegijama i ostalim duhovnim milostima, koje zakonito uživaju i drugi samostani spomenutog Reda. Na prvom izbornom kapitulu za poglavaricu je izabrana sestra M. Celina Princip. Ona je svojim duhovnim iskustvom, redovničkom vjernošću i jednostavnošću i prije nego je izabrana za poglavaricu započela u Požegi izgrađivati mladu sestarsku zajednicu i uređivati zgradu samostana. No, Gospodin ju je 2009. pozvao k sebi. Na samostanskom kapitulu, 1. lipnja navedene godine za novu poglavaricu izabrana je s. M. Pia Kozjak, koja je iznenada preminula 2018. godine, pridruživši se s. Celini u domu Očevu, da bi zajednički iz vječnosti postale molitvene pratilje svoga požeškog samostana. Providnošću Božjom i voljom sestara naslijedila ih je u vodstvu zajednice s. M. Klara Lisac, na kojoj je trenutačna odgovornost izgradnje samostanskog života u trećem desetljeću njegova postojanja.«

Spominjući se da danas obilježavamo Svjetski dan molitve za duhovna zvanja, biskup je kazao sestrama: »U svom nedavnom Pismu upućenom vama i članovima biskupijskog Djela za duhovna zvanja istaknuo sam: Na početku života naše mjesne Crkve „pozvali smo siromašne sestre sv. Klare da u Požegi osnuju svoj samostan i budu s nama trajne moliteljice za duhovna zvanja i posvećenje naših svećenika“. Vaš dolazak u ovaj grad bio je poseban dar koji je Bog udijelio našoj mladoj mjesnoj Crkvi prigodom Velikog jubileja 2000. obljetnice kršćanstva. Stoga mu danas iskazujem posebnu zahvalnost za sve što nam je tijekom dvadeset godina po vašoj skromnosti i poniznosti, molitvi i žrtvi udijelio. Ne zaboravite: Vi ste Božje djelo, „očito pismo Kristovo“, kako veli Apostol (2 Kor 3,3). Niste se sklonile u ovaj samostan da biste pobjegle od života. Bio bi to kukavički korak. Vaša sloboda je u dubini srca osluškivala glas, i u njem prepoznala govor Onoga koji je posvema sebe darovao za ovce svoje, te ste se odazvale poći njegovim pašnjacima kako biste se obilno hranile za život vječni. Postale ste dionice onog odnosa između Pastira i ovaca, koji nije tek nešto izvanjsko, nego intimna među-osobna povezanost, kako spominje sv. Ivan u današnjem evanđelju. Odlukom da uđete u samostan, posvjedočile ste hrabrost koja vjeruje Božjem pozivu, jer volite život. Po zavjetu siromaštva, čistoće i poslušnosti, oslobođene svega što vam priječi da budete u Božjoj blizini, željele ste postati dionice Isusova obećanja: „Da život imaju, u izobilju da ga imaju“ (Iv 10,10).«

Čestitajući sestrama 20. obljetnicu dolaska u Požegu, biskup je rekao: »Ovih dana svijet ugrožen koronavirusom nastoji pronaći zdravstvenu sigurnost smanjivanjem socijalnih kontakata među ljudima i izolacijom. Vi ste ga pretekle svojom izolacijom u strogoj klauzuri, odvojile ste se od njega da biste se posvema posvetile najdubljem odnosu s Bogom, usmjerenu na vaše vječno zdravlje, spasenje u Isusu Kristu i na dobro Crkve. Čestitam vam dvadesetu obljetnicu požeškog samostana, a još svesrdnije odabir posvemašnjeg životnog predanja Bogu, sa željom da u njem budete radosne i srca ispunjena, uz molitvu da vaše opredjeljenje Božjim darom slijede nove mlade duše. Ne dopustite da u ovčinjak vašeg srca ili samostana provali najamnik bilo koje vrste,  razbojnik ili kradljivac koji po Isusovoj riječi u današnjem evanđelju „dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi“ (Iv 10,10).  Neka vas u molitvi i žrtvi za svećenička zvanja i svećeničku svetost u našoj Biskupiji iz nebeske slave zagovara brižna i vjerna Isusova Majka, prati vaš sveti Otac Franjo i Majka Klara, te vam Bog po svom obilnom blagoslovu udijeli snagu i pobjedu nad svim onim što vas želi odvratiti od vjernosti njegovu pozivu. Neka tako bude.«

Nakon što su nazočni izmolili Molitvu u Godini Božje riječi, biskup je u ime sestara klarisa zahvalio pjevačima i svima drugima koji duhovnom potporom i na druge načine očituju svoju blizinu njihovu služenju. Zahvalio je nazočnom fra Miji Hrmanu, koji redovito dolazi slaviti svetu misu sa sestrama i među njima ostvaruje franjevačko ozračje svetog oca Franje i majke Klare. Također je zahvalio Jozi Juriću, župniku župe na čijem se području nalazi njihov samostan, za njegovu molitvenu i drugu potporu. Sestrama klarisama je poručio da su svojim poslanjem ugrađene u Požešku biskupiju, koja je po njihovoj zatvorenoj klauzuri dobila otvorene neke Božje i nebeske prostore duha, te ih je pozvao da budu radosne zbog tog svoga služenja. Svim pak sudionicima slavlja zahvalio je što znaju da je vjernost Bogu najbolja formula u životnim nevoljama, i da im se ništa ne može dogoditi ako su u Božjim rukama. Nakon što su svi zajedno uputili Isusu Kristu molitvu za duhovna zvanja, biskup je na sestre klarise i na sve sudionike slavlja zazvao Božji blagoslov.

Komentiraj:



Spašavanje podatakaWWW.DATARECOVERY.HR SERVIS RAČUNALA "INFOLAB E.I."D.O.O.

Ostali članci: