Požežanin Mato Mikić bio je gradonačelnik Zagreba – po mnogima izuzetno uspješan

Autor: Jelenko Topić

Odlazak dugogodišnjeg zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, koji je bio osvjedočeni prijatelj Požege i mnogih Požežana, potakao je rasprave o njegovoj ostavštini, a kroz njih se iz povijesti izvlače učinci više njegovih prethodnika. Jedan od njih je, vjerovali ili ne, Požežanin Mato Mikić(1937), koji je potekao iz Vidovaca, odrastao u današnjoj ulici Sv. Florijana u krojačkoj obitelji, a nakon završetka požeške Gimnazije otišao je na studij ekonomije u glavni grad, gdje je ostao raditi.

-Nevjerojatni elan, polet i optimizam – riječi su koje je teško vezati za bilo koju suvremenu situaciju u nas, no tvrde da to nije nimalo problematično vezati za lik i djelo tog čovjeka. I to onog kojemu je za bogatu ostavštinu bilo dovoljno tek nešto više od jednog jedinog mandata na čelu glavnog grada. To tvrde suvremenici o Mikiću, jednom od najvećih, ali svakako i najzaboravljenijem čelniku u zagrebačkoj povijesti. Povjesničar i publicist Tihomir Ponoš koji je u osamdesetih bio srednjoškolac u Zagrebu, a grad je prolazio dotad nezabilježeno brzu transformaciju.

-Tad smo prvi put vidjeli skele na velikim i važnim građevinama u centru grada, naime, obnavljale su se fasade – kaže u medijima Ponoš o ubrzanoj promjeni pred Univerzijadu 1987. godine. Nakon godinu dana mandata na čelu Skupštine Grada Zagreba, Mikić na  dužnost ekvivalentnu današnjoj gradonačelničkoj, dolazi 1986. i na njoj odrađuje puni mandat, sve do demokratskih izbora 1990. godine. U te četiri godine se iz sivog industrijskog centra pretvorio u šaren i moderan grad, a teško je i nabrojati što je sve izgrađeno jer je samo pred Univerzijadu  u gradu i okolici izgrađeno 58 objekata.

Kao primjer dramatične promjene ističu se – bazeni.  Zagreb je imao Vaterpolo klub Mladost, koji je u to vrijeme imao četiri titule prvaka Europe. Ali, ne i olimpijski bazen. Onda ih je dobio – tri, uređena je Šalata, napravljen olimpijski bazen, te još dva – otvoreni i zatvoreni na Mladosti. Mladost je osvojila još nekoliko titula europskih prvaka i proglašena je najboljim klubom u 20. stoljeću – u svijetu!

Nisu se obnavljala i gradila samo sportska borilišta (Cibonina dvorana, stadioni u Zaprešiću, Karlovcu…) jer je napravljen niz velikih, modernih školskih sportskih dvorana koje se i danas koriste. Obnovljen je središnji gradski trg koji je, uz dodatak bana 1990. godine, zadobio sadašnju vizuru. Izgrađen je Autobusni kolodvor, Muzej Mimara, omogućena gradnja Nacionalne i sveučilišne knjižnice, dovršene su impresivne zgrade poput sjedišta Ine, Chromosa u Vukovarskoj, te Ciboninog tornja. Cijeli niz gradskih ulica i trgova je moderniziran, a prvi put u centru grada su se pojavile pješačke zone.

Značajno su obnovljeni studentski domovi koji su od 3.800 ležajeva prije Univerzijade povećali kapacitet na više od 7.000 mjesta. Modernizirane su tramvajske pruge, a napravljena je i nova ruta skroz do Jaruna. Urbanističko uređenje Jaruna je možda najveći urbanistički zahvat u posljednjih pedesetak godina.

Tijekom Mikićevog mandata započeli su i dočeci Nove godine na trgu, koji su postali tradicionalni. Stručnjaci kažu da su u ekonomski nepovoljnim okolnostima, a u vrlo kratkom vremenu, istina zahvaljujući i Univerzijadi, napravljena – čudesa.

Nakon izbora 1990. godine, Mikić se vraća na profesorsko mjesto na Ekonomski fakultet, odakle odlazi u mirovinu. Umro je prije dvije godine, a o dosezima njegovog mandata se  malo zna. Ima li nade da se neka ulica ili trg nazove njegovim imenom ili da mu se digne spomenik jer mnogi tvrde da je Zagrebu ostavio cijeli niz spomenika na svoj – jedan mandat. Možda bi mu se i rodni kraj trebao na neki način odužiti.

Više iz kategorije

kdslots777 luxury333 batman138 rajacuan max77 fit188 ajaib88 megahoki88 warung168 emas168 7winbet mantul138 koko138 brobet77 gaco88 vegashoki88 bonus138 rupiah138 gila138 abcslot monsterbola garuda999 sikat88