Požežani osvojili Mangart: Bilo je zahtjevno, ali pogled s vrha bio je vrijedan svakog koraka

….Požeški planinari osvojili su Mangart, vrh u Julijskim Alpama visok 2.679 metara koji je smješten na granici između Slovenije i Italije. U novu planinarsku avanturu krenulo ih je dvadesetak, a nimalo jednostavnu organizaciju na sebe je preuzeo već iskusni planinar Frano Barišić, član HPD Sokolovac.

– Za uspon na vrh odabrali smo dvije staze, Via normale i Slovensku ferratu. Obje staze su dosta zahtjevne, no Slovenska ferrata je ipak teža pa je svatko sam odlučio kojim putem želi ići. Iako sam očekivao da će se za ferratu odlučiti nas pet-šest, na kraju je petero planinara otišlo stazom Via normale, a nas 16 ferratom. Većini je ovo bila prva ferrata u životu i  vrlo smo ozbiljno prihvatili taj izazov  – prepričava Frano Barišić.
Staze na Mangartu gotovo su cijelim putem osigurane sajlama i klinovima. Penjačka je oprema obavezna jer se dio puta penje rubom planine iznad više od kilometar dubokih ponora. Uspon traje oko sat i pol, no zbog prekrasnih vidika na kojima se planinari zaustavljaju, nerijetko i duže.

– Vrijeme nas je odlično poslužilo pa smo doista uživali u prekrasnim pogledima. Bilo je i nimalo bezazlenih situacija jer je na dijelovima staze sipar gdje dolazi do kotrljanja kamenja kada je važno zakloniti se maksimalno u stijenu. I sami smo imali takvu situaciju. Nekoliko nas je dobilo kamenje u kacigu, no sve je dobro prošlo  – dodaje.
Sunčanu su subotu za uspon na Mangart iskoristili i brojni drugi planinari, većinom Slovenci, Talijani, ali i Hrvati pa je na vrhu bila poprilična gužva. Uslijedio je polusatni odmor, fotografiranje i uživanje u prizorima od kojih zastaje dah.

Zajednički povratak bio je stazom Via normale do kombija te potom oko sat i pol vožnje do planinarskog doma. Zastali smo se osvježiti u čistoj i vrlo hladnoj Soči te nastavili put do Erjavčeve koče gdje su se za ugodnu atmosferu, dobru hranu i odličan smještaj pobrinuli domaćini Borut i Mojca. Veći dio ekipe ostatak dana iskoristio je za kraće ture do susjednih planinarskih domova dok ih se nekoliko ostalo odmarati u domu.

– Za nedjelju je najavljena kiša tako da smo prijepodne iskoristili za oko četiri sata dugu turu do Slemenove špice na 1.909 metara nadmorske visine. Putem su se izmjenjivali prekrasni krajolici, a naišli smo i na vrlo rijetkog daždevnjaka kakvog je u Hrvatskoj gotovo nemoguće vidjeti. Na vrhu nas je dočekalo oblačno vrijeme. Nakon 15-ak minuta se razbistrilo pa smo i tu uživali u pogledima. Vjerujem da će svima ovaj izlet ostati u lijepom sjećanju jer smo puno toga vidjeli, osvojili novi vrh, pomaknuli svoje granice u planinarenju i što je najvažnije, živi i zdravi se vratili kućama – zaključuje Barišić.

I dok je Barišić odradio organizacijiski dio puta za dobre su se fotografije uz njega pobrinuli Hrvoje Mikolčević, Ivan Papac i Višeslav Turković.

Tekst: L.G.

0 Comment