Nastavak…………
Druga obnova Planinarskog društva ”Sokolovac” dogodila se 1950.godine. Glavni akter ove obnove bio je Stjepan Lovrić Stipa, požeški trgovac. Naime, nakon okončanja II.svjetskog rata, gospodin Lovrić je ostao još nekoliko godina u Zagrebu, gdje je bio i u vojsci.
Kao trgovac učlanio se u Planinarsko društvo ”Matica Zagreb. U tom Društvu stekao je stanovito iskustvo u organizaciji izleta, markiranja i sl. Dolaskom u Požegu dobiva mjesto trgovca. Bilo je to 1949.godine.
Dolaskom u naš grad okuplja entuzijaste za planinarstvo stvarajući inicijativni krug za obnovu planinarskog društva.
Taj inicijativni odbor koga je činilo desetak građana Požege, saziva 12.veljače 1950-godine obnoviteljsku skupštinu u prostorijama Streljačkog društva. Skupština je birala predsjednika (Milan Danjek) i upravni odbor. Uz čin registriranja obnovljenog društva, još iste godine sazvana je izvanredna skupština na kojoj je za predsjednika izabran Mato Novačić, tajnika Stjepan Lovrić, referenta (pročelnika) za izlete i markiranje planinarskih staza Zvonko Vodinelić i skijaške sekcije Antun Mišta. Novo, obnovljeno društvo uzelo je i novi naziv:
Planinarsko društvo ”Sokolovac” Slav. Požega. Od čina obnove, u Društvo se učlanilo mnog građana Požege, osobito mladih ljudi.
Organizirani su izletnički, ali i radni sadržaji.
Bez obzira su tadašnji požeški planinari iznalazili razne društvene prostorije u gradu, praksa je bila odlazak vlakom na izlete u Veliku i onda prema papučkim visovima. Taj izletnički dinamizam inicirao je potrebu za društvenim prostorom i boravkom u Velikoj. Napuštene i devastirane toplice bila je motiv za mjesto okupljanja, a odmah zatim i nakana obnove bazena. Nedjeljom uz izlete organizirane su radne akcije. Profesor Antun Petković, direktor Gimnazije u svojoj knjizi ”S požeškim planinarima Papuk planinom” ovako opisuje taj početak obnove toplica: ,,Iste godine (1950.) uz veliki trud i napore čiste planinari i osposobljavaju zapuštene bazene u Toplicama u Velikoj. S nekoliko tisuća dobrovoljnih radnih sati uređuju teren i postavljaju kabine, vrše propagandu i stvaraju početke i temelje danas poznatog kupališta i odmarališta, koje su imali pod svojom upravom do 1963.gdine. Slijedeće godine (1951.) izabran je za predsjednika društva Grbac Franjo, a za tajnika Lovrić Stjepan. Već tada se raspravlja i pomišlja o podizanju vlastitog planinarskog doma.
Razumijevanjem narodnih vlasti općine i kotara Slav. Požega i Velika, društvo dobiva na upotrebu zgradu nekadašnjeg hotela u Velikoj i uređuje ga kao svoju Planinarsku kuću ‘Lapjak”.
Prvotno se kanilo planinarski dom graditi u neposrednoj blizini Veličkog starog grada, no kasnije je ta odluka promijenjena zbog upravljanja veličkim kupalištem i bilje lokacije na Topličkoj glavi.
Čini se da je presudno bilo pitanje vode. S druge strane, u neposrednoj blizini župne crkve Sv. Augustine, na samom raskrižju je bila jednokatnica, napušteni hotel, kojeg planinari osposobljavaju u planinarsku kuću, nadjenuvši joj ime Planinska kuća ”Lapjak”.
Potvrdu velikoj graditeljskoj aktivnosti nalazimo u 1953.godini kad je odlučeno kako ”…u novoj 1953.godini počinju uz pomoć Planinarskog saveza Hrvatske pripreme za gradnju doma u Velikoj na boku kose Toplička glava iznad kupališta. Nosilac gradnje je Građevinski odbor u koji su izabrani Žarko Bačikin kao predsjednik, te Boris Gerbec, Josip Tonhajzer, Stjepan Lovrić, Zdravko Martinčić i Zvonko Milinković kap članovi” (A. Petković, S požeškim planinarima Papuk planinom.) I tako je započela izgradnja Planinarskog doma, kome je dato ime ”Lapjak”
kao što je nosila tadanja Planinska kuća (nekadašnji velički hotel).
Bio je doista težak graditeljski zahvat u kome su najveći radni prilog dali požeški planinari. Naravno pomoć je stizala i od Planinarskog saveza Hrvatske, općine Velika, kotara Slav. Požege, ali i brojnih poduzeća i ustanova. Dom je sagrađen i svečano otvoren u srpnju 1958 godine. Bio je to tih godina najveći najljepši planinarski dom u Hrvatskoj.
prof.dr.sc. Antun Lovrić
(Nastavak slijedi) (Foto: ilustracija)