Požeški planinari popeli se na grčki vrh Mytikas: “Na nekim smo dijelovima išli četveronoške, a dio ekipe je išao u navezu” (FOTO GALERIJA)

POŽEGA/MAKEDONIJA/GRČKA – Olimp je iza nas. Vratili smo se živi i zdravi i to je najvažnije, a zadovoljstvo ovim velikim pothvatom za požeške planinare ostaje zauvijek – kaže Višeslav Turković, član požeškog HDP-a Sokolovac, organizator putovanja na grčku planinu Bogova visoku 2.917 metara.

U osvajanje triju grčkih vrhova Skalu, Scolio i Mytikas krenulo je 46 planinara iz Požege, Zagreba, Slavonskog Broda, Osijeka i Našica.

– Znali smo da nas očekuje nimalo jednostavan pothvat, no od početka smo vjerovali da ćemo uspjeti. Dolaskom u Grčku kratko smo se okupali u Egejskom moru. Avantura je započela u mjestu Prioni, na nadmorskoj visini od 1.100 metara. Već tu nas je nakon više od 20 sati putovanja autobusom čekao trosatni uspon do planinarskog doma Refuge a na 2.100 metara nadmorske visine. Nije bilo nimalo lagano jer smo ionako umorni od puta na leđima nosili ruksake s opremom za planinarenje – prepričava Turković i dodaje kako je nakon noćenja i završnih priprema sutrašnji dan, već u šest ujutro počeo je uspon prema Skali i Scoliju.

– Putem su se izmjenjivali prekrasni pogledi u svitanje, izmjenjivali su se sunce, magla i vjetar, a temperatura prema vrhu je bila sve niža. Za oko tri sata osvojeni su vrhovi Skala nadmorske visine 2.866 i Scolio, nadmorske visine 2.912 metara. Prizor koji se pruža s ovih vrhova jednostavno oduzima dah. Bilo je sunčano uz nešto oblaka koji su se brzo izmjenjivali na vjetru. Oko pola sata smo sređivali dojmove, uživali u pogledu i odmarali. Došao je i trenutak kada smo morali odlučiti tko će krenuti dalje, na samo nekoliko metara viši vrh Mytikas koji je sa susjednog vrha izgledao pomalo zastrašujuće. Čekao nas je težak i poprilično opasan uspon za koji je bila potrebna jako dobra koncentracija. Naš vodič, iskusni planinar Živko Temelkoski, nas je upozorio da samo jedan pogrešan korak može biti koban. Da je doista tako podsjećaju i pločice imena poginulih planinara na nekoliko mjesta tijekom uspona – dodaje Turković.

Dio ekipe odlučio je krenuti natrag do planinarskog doma dok je 27 željnih nove avanture krenulo na Myitikas. Na vrh se krenulo bez ruksaka i štapova koji bi na ovako zahtjevnoj dionici samo smetali. Korak po korak, nakon nešto više od sat vremena hoda osvojen je najviši vrh u Grčkoj.

– Put je počeo spuštanjem kroz 100-injak metara dug procjep. Tek na jednom mjestu staza je osigurana sajlama. Bilo je tako strmih dijelova za koje se činilo da nema šanse da ih prođemo. Na pojedinim smo dijelovima išli četveronoške, a dio ekipe je išao u navezu. Neki su se jedva usudili i pogledati prema dolje, no sve je prošlo u najboljem redu. Na nas je u svakom trnutku pazio vodič Živko Temelkoski iz Skopja. A i Bogovi su nam bili naklonjeni pa nas je na vrhu dočekalo sunce. Uživali smo u pogledu, fotografirali se i zadržali se oko pola sata kako bi se slegle emocije jer nas je očekivao još zahtjevniji povratak – prepričava.

Nakon Mytikasa uslijedilo je više od šest sati silaska na početnu točku, Prioni, te vožnja do hotela u Kalambaki gdje smo predahnuli uz grčka piva te prenoćili. Sljedećeg je dana na programu su bili Meteori, kratak obilazak impozantnih manastira na stijenama te put prema Makedoniji i Nežilovu. Iz tog malog, gotovo napuštenog sela posljednjeg dana putovanja se kretalo u osvajanje Solunske glave. Nimalo jednostavan zalogaj. S nadmorske visine od 600 metara trebalo je prevaliti put do vrha na 2.500 metara.

– Krenulo nas je 25 dok je dio ekipe ostao uživati u kupanju na bazenu, a dio krenuo u kraću planinarsku šetnju. Uspon do vrha trajao je oko šest sati uz polusatnu pauzu nakon tri sata kod planinarskog doma te nekoliko kraćih odmora, budući da je sunce bilo jako, a neke je toliko savladao umor da su jedva koračali do samog vrha. Putem su se izmjenjivali prekrasni prizori, naišli smo na veliko stado ovaca, a u jednom trenutku nas je doslovno okružilo 12 pasa jer smo kročili na njihov teritorij. Kasnije smo čuli, od planinara kojeg smo povezli, da su njega napali te se morao vratiti. Na samom vrhu Solunske glave je vojni objekt. Vojnici koji tamo borave su nam dali vode, uslijedilo je fotografiranje i kratak odmor pred užurbani povratak u hotel na gledanje nogometne utakmice – završava Turković.

Osvajanjem Olimpa završen je još jedan pohod požeških planinara. Emocije će zasigurno držati još dugo, do sljedećeg pohoda u isto vrijeme iduće godine kada se planiraju popeti na Musalu, najviši balkanski vrh, visine 2.925 metara.

/Izvor: PD Sokolovaci A.T./

0 Comment